Dubravka je ranije radila kao specijalist patolog u Bjelovaru, a sada već dvije godine radi i živi s obitelji u gradu Esbjergu, u Danskoj.
„U Danskoj kao patolog radite uže područje patologije, što znači da gledate 2 do maksimalno 3 područja patologije, npr. gastropatologiju, uropatologiju i sl., kao što se u Hrvatskoj radi na većim klinikama, no ovdje je tako u svim bolnicama.
Tako se možete potpuno posvetiti svom području i uvijek ste obaviješteni o svemu novom što se događa u vezi Vašeg područja. Ovdje su smjernice vrlo detaljno razrađene i svake godine se revidiraju, o čemu ste redovito obaviješteni, a također možete aktivno sudjelovati u izradi istih putem različitih radnih grupa na kojima možete iznijeti svoje mišljenje o novim smjernicama.
Uvjeti rada i oprema su odlični, dostupne su brojne moderne metode i vrše se detaljne analize uzoraka po najvišim svjetskim standardima. Timski pristup pacijentu je vrlo važan, tako da se više puta tjedno održavaju multidisciplinarni sastanci, gdje se od strane liječnika različitih specijalizacija planira terapija i daljnja dijagnostika za svakog pacijenta s malignom bolesti, ili sumnjom na nju.
Također je standardiziran način na koji Vam kliničari, npr. kirurzi, šalju materijal na analizu, sve je označeno prema propisanim standardima tako da možete procijeniti na materijalu sve što je potrebno, a važno za pravilnu dijagnozu.
Obdukcija je malo, obducira se samo u slučaju nejasnog uzroka smrti. Ja npr. uopće ne obduciram, mogu ako želim, ali ne očekuju to od mene. Tako imate više vremena za mikroskopiranje i možete se potpuno posvetiti tome.
Za pisanje nalaza koristi se uglavnom sistem za prepoznavanje glasa, što znači da na svom računalu diktirate nalaz, a on ga automatski piše. Ponekad se diktira sekretarici ili se koriste šifre koje kad ukucate, pojavi se standardizirani gotovi tekst za određenu dijagnozu. Sve u svemu, pisanje nalaza je olakšano najviše što je moguće.
Moj dojam je da patolozi u Danskoj imaju bitniju ulogu nego u Hrvatskoj, nisu marginalizirani, nego su sastavni dio tima čiji se nalazi jako uvažavaju kod daljnjeg planiranja liječenja.
Redovita edukacija je važna i omogućeno je redovito prisustvovanje stručnim kongresima, različitim tečajevima i stručnim radnim grupama.
Posljednje, ali ne manje važno je plaća; plaća je jako dobra i može se bez problema živjeti s jednom plaćom, u slučaju da supružnik odluči ne raditi. Mi smo oboje odlučili raditi.“