Iduće iskustvo naših liječnika koji su odselili u inozemstvo dolazi nam od Gorana Jurcana, psihijatra koji je odselio u Davos, gradić u istočnoj Švicarskoj. Goran je u Središnju Europu odselio tijekom 2022. godine te se brzo prilagodio životu u Alpama. S Goranom smo porazgovarali o njegovom iskustvu te je kroz odgovore podijelio kako je izgledao proces odlaska i prilagodbe u Švicarskoj.
Što vas je potaknulo na preseljenje i zašto ste se odlučili na Švicarsku?
Odluka o preseljenju i radu u inozemstvu sazrijevala je zadnjih nekoliko godina i to je bio daleko najteži dio čitavog procesa. Kako sam svakim danom sve bolje savladavao znanje jezika i polako se upoznavao s kulturom zemalja njemačkog govornog područja, tako mi je i ta odluka postajala sve prirodnijom. Rad u hrvatskom zdravstvenom sustavu postao je za mene sve naporniji zbog niza nelogičnosti s kojima se liječnici u hrvatskoj svakodnevno susreću. Želje za suštinskom promjenom kao i za komunikacijom jednostavno nema i spoznaja da bi do kraja radnog vijeka trebao raditi u takvom okruženju me počela užasavati. Prvi korak napravio sam samostalno, pronašao oglas za posao u bolnici u Austriji u koju sam poslao molbu. Ubrzo sam dobio poziv na razgovor za posao, no prilikom posjeta nekoliko mi se stvari nije svidjelo. Radno mjesto nije bilo odmah dostupno, a i nisam dobio odgovor na sve uvjete rada koji me očekuju. Tada sam se odlučio javiti agenciji jer sam smatrao da će bolje zastupati moje interese i da će me kroz čitav proces bolje voditi. Sa sadašnjeg kuta gledanja to je bila izvrsna odluka. Čitav je proces prilično dugotrajan. Pomoć agenta, koji je upoznat sa svim pojedinostima oko dokumentacije, je više nego dobrodošla. U Austriji je potrebna diploma jezika C1 razine, dok je u Njemačkoj i Švicarskoj dovoljna diploma B2. U Njemačkoj i Austriji se dodatno polaže ispit iz medicinskog njemačkog, u Švicarskoj ne. S obzirom na to da sam imao diplomu B2 razine i da sam želio raditi u maloj sredini, da smo u mojoj obitelj ljubitelji planina te da sam znao da su radni uvjeti najbolji u Švicarskoj, odlučio sam se za Švicarsku. Čitav proces počinje prikupljanjem i prevođenjem dokumentacije. Nešto što je standard u zemljama njemačkog govornog područja je i pismo preporuke od vašeg poslodavca pa ćete i to morati zamoliti u vašoj matičnoj ustanovi. Nakon što sam prikupio dokumentaciju, agent s kojim sam bio u kontaktu je kontaktirao potencijalne poslodavce. Ja sam dobio 5 ponuda za posao. Razgovori su se odvijali online, a nakon što sam se odlučio za jednu ponudu dogovorili smo i posjetu bolnici. Troškove posjeta snosila je bolnica. Proveo sam jedan dan u bolnici i upoznao se s ustanovom i načinom rada. Nakon posjeta i poslodavac i ja odlučili smo se za nastavak suradnje. Nakon toga slijedio je drugi dio s dokumentacijom. Priznavanje diploma traje oko 2 mjeseca kao i dobivanje dozvole za obavljanje medicinske djelatnosti koju izdaje kanton. Čitav proces od početka traženja posla traje 6-10 mjeseci.
Kako bi usporedili uvjete rada u Švicarskoj s onima u Hrvatskoj?
Odmah u startu se moram ograditi što se usporedbe tiče s obzirom na to da sam u Hrvatskoj radio u Psihijatrijskoj klinici medicinskog fakulteta, a u Švicarskoj radim u privatnoj rehabilitacijskoj bolnici pa možda nije skroz fer uspoređivati akutnu s rehabilitacijskom klinikom. Radno vrijeme u Švicarskoj dulje je nego u Hrvatskoj. Specijalizanti rade od 8-18h s pauzom između 12-13h. U pauzi vas se ne smije kontaktirati već ako se nešto akutno događa zove se dežurni liječnik. Pauzu možete iskoristiti kako god želite, možete otići na ručak, trčati, šetati, voziti bicikl. Liječnicima na vodećim pozicijama je radno vrijeme nešto fleksibilnije iako u pravilu ne odstupa puno od radnog vremena specijalizanata. To je sigurna najveća mana sustava u Švicarskoj, no s druge strane organiziranost posla je na takvoj razini da na kraju dana ne odlazite izmoždeni kući. Postoje ljudi koji su zaposleni samo kako bi planirali vaš radni dan pa na početku dana dobijete plan s točnim rasporedom rada za taj dan. To je liječnicima u Hrvatskoj nezamislivo. Primanja su 4-6 puta veća nego u Hrvatskoj, ovisno o iskustvu i poziciji možete očekivati između 100 i 200 tisuća franaka bruto godišnje. Troškovi života su u prosjeku 3 puta veći nego u Hrvatskoj. Ono što je najveća razlika između Hrvatske i Švicarske je da se tu jako brine o kadrovskoj politici, planira se točno broj radnika i njihov obujam posla. Sustav je postavljen na zdravim temeljima, cijena zdravstvene usluge je realna za razliku od cijene usluge u Hrvatskoj koja je višestruko niža od realne pa radnici da bi zaradili plaću moraju odraditi ogromnu količinu posla. U Hrvatskoj često istovremeno radite na nekoliko radilišta, što ovdje nije slučaj.
Kakvi su Švicarci na poslu i u svakodnevnom životu?
Cijeli liječnički tim čini 15-ak liječnika i samo je jedan Švicarac. U Švicarskoj možete u punom smislu riječi upoznati multikulturalnost. Meni se to osobno jako sviđa. Nemate osjećaj da vas se gleda kao stranca jer su velika većina i ostalih zaposlenika stranci. Ljudi su izrazito ljubazni. Nema onog egzistencijalnog grča koji je u Hrvatskoj sveprisutan. Tu su ljudi smireniji i vidno zadovoljniji. Kako ja živim u Davosu, malom gradiću u srcu Alpa, tako su i tu ljudi jako okrenuti sportu pa je planinarenje, skijanje, vožnja bicikla, trčanje jednostavno dio svakodnevice. Organiziranost je dio švicarske kulture pa će vas to vjerujem najviše oduševiti u ovoj zemlji.
Kako je teklo preseljenje?
Bolnica ima na raspolaganju prekrasnih 30 studija za kratkoročni najam pa nisam morao brinuti o smještaju. Isto tako nudi stanove za dugoročni najam. Ja sam ipak našao stan sam jer imam i dva psa pa je to bio dijelom problem jer u bolničkim stanovima nisu dozvoljeni kućni ljubimci. Ono što tu moram naglasiti je da mi je bolnica pomogla i oko pronalaska stana. Dobivanje boravišne vize traje nekih mjesec dana od početka posla. Nakon dobivanja vize možete tražiti i vizu za spajanje obitelji, što traje još nekoliko tjedana. Stanovi su ovdje nenamješteni, ugovor je najmanje na godinu dana, kod najma dvije stanarine platite unaprijed na zaštićeni račun kojim ne raspolaže najmodavac nego treća strana (osiguravatelj). Od dolaska imate 3 mjeseca za ugovaranje zdravstvenog osiguranja koje dođe ovisno o paketu koji uzmete cca 200-400 franaka mjesečno.
Kako su vaša obitelj i prijatelji reagirali kada ste odlučili otići?
Reakcije su bile raznolike, no uglavnom pozitivne. Godinama sam živio izvan rodnog grada pa ni ovo preseljenje nije bio neki veliki šok za obitelj. Činjenica da sada mogu financijski pomoći obitelji u slučaju potrebe mi puno znači. U Hrvatskoj sam uglavnom uspijevao samo pokrivati tekuće životne troškove.
Kako ste došli do INCOR-a?
Za INCOR sam saznao preko prijatelja koji je bio zadovoljan uslugom i koji mi je savjetovao da se javim agenciji. To bi bio svakako i moj savjet pošto tijekom cijelog procesa ima puno sitnica za koje je bolje da brigu vodi profesionalac koji je s čitavom procedurom upoznat. Uštedjet ćete puno živaca i vremena.
Imate li kakav savjet za liječnike koji razmišljaju o preseljenju?
Od odluke o odlasku do realizacije imate dovoljno vremena kako bi emocionalno sve skupa probavili. Najteže je donijeti odluku i u startu sve djeluje puno mučnije nego što kasnije zaista jest. Iskustvo rada u drugom sustavu može vas samo obogatiti i dati vam bolji uvid kako u hrvatski zdravstveni sustav tako i u hrvatsko društvo općenito.
Email: info@incor.hr
Facebook: @incordoo