Autor: Dina Šoštarec

Vladimir Ostojić je abdominalni kirurg. Zajedno sa svojom suprugom, anesteziologinjom Rijaldom, i ostatkom uže obitelji preselio je iz Hrvatske u Uppsalu – grad u Švedskoj s oko 140,000 stanovnika koji je inače poznat i kao švedski Cambridge. Zanimalo nas je njegovo iskustvo i zadovoljstvo radom i životom ovdje, a njegove odgovore donosimo u nastavku.

Kako je obitelj donijela odluku o selidbi?

“Supruga i ja smo u Hrvatskoj za vrijeme COVIDa-19 zajedno imali skoro 15 dežurstava,” priča Vladimir. S obzirom da ujedno imaju i troje djece te nikog na raspolaganju za pomoć, obiteljski im se život činio sve težim i kompliciranijim.

“Drugi faktor je svakako bila i rastuća inflacija te sve skuplji život.” Zbog toga su Vladimir i Rijalda, uz gomilu dežurstava, počeli raditi i u privatnim poliklinikama. Tad su uvidjeli da rade sve više, a imaju sve manje – kako u materijalnom smislu, tako i u obiteljskom životu.

“Moram nadodati i da je hrvatski zdravstveni sustav s vremenom postajao sve suženiji, u smislu napredovanja i mogućnosti razvoja,” ističe Vladimir. Hrvatska ne ulaže dovoljno u liječnike, niti ih adekvatno nagrađuje. “Zbog svega toga smo odlučili da je vrijeme za promjenu.”

Dakle, prema Vladimirovim riječima, na odlazak iz Hrvatske su ga motivirala tri glavna razloga:

• Nedostatak balansa između profesionalnog i privatnog života.
• Nezadovoljavajuće plaće, posebno u doba inflacije.
• Nedostatak mogućnosti za napredovanje i profesionalni razvoj.

Ove probleme su Vladimir i supruga odlučili riješiti odlaskom u Skandinaviju, zbog čega su se i javili Incoru po preporuci kolega. Spojili smo ih s drugim liječnicima koji su već preselili kako bi stekli bolji dojam o životu i radu u Skandinaviji.

To je bio i presudan korak – obitelj je definitivno odlučila preseliti, i to u Švedsku.

Uvjeti rada u Švedskoj

Vladimir ističe da uvjeti rada mogu znatno varirati ovisno o radnom mjestu i veličini grada. No, prema njegovom iskustvu, švedski zdravstveni sustav se znatno razlikuje od drugih zdravstvenih sustava u EU, a pogotovo od hrvatskog.

“Švedska koristi najnapredniji, slobodno mogu reći u cijelom svijetu, digitalni sustav,” kaže Vladimir. Pomoću njega se u svakom dijelu zemlje u svakom trenutku mogu vidjeti svi podaci o pacijentu. “Sve zabilješke su također uvijek dostupne i samom pacijentu.” Liječnici, međutim, skoro ništa ne pišu niti ne tipkaju, već za to imaju vojsku administratora.

Također, u bolnici gdje rade Ostojići provode se zahvati koji se možda ne rade nigdje drugdje na svijetu. Švedska ulaže jako puno novca u  sustav, pa i svakodnevne metode i tehnike liječenja prate svjetske trendove. I napredak djelatnika je skoro zagarantiran. On ovisi gotovo isključivo o tome je li djelatnik za to zainteresiran, smatra Vladimir.

Osim toga, kaže i da su Šveđani vrlo organizirani i detaljno slijede postavljene smjernice i pravila, a ona postoje za gotovo sve što se može vidjeti ili dogoditi u zdravstvu. Posao se, zbog svega toga, obavlja bez stresa.

“Na poslu skoro nikad, a možda čak i doslovno nikad, nema nervoze i svađe… to je Švedanima nepoznat pojam.”

Prosječan radni dan

Vladimir ističe da njegov radni dan nije nužno i standardan za Švedsku. Na primjer, od ponedjeljka do četvrtka radi do 16:15, a petkom do 15h. Vladimirova supruga, pak, petkom radi do 14:30. No, u svakom slučaju, petkom se u mnogim bolnicama radi kraće jer je taj dan rezerviran za obitelj.

Vladimir kaže da na klinici ima dosta posla, ali se uglavnom zna tko što radi i što se treba napraviti. Također, uvijek se može napraviti pauza i popiti kava – Šveđani jednostavno obožavaju fiku, odnosno pauzu za kavu.

Kratki pregled Vladimirova radnog dana:

• 7:30 – početak radnog dana
• 12:00 – 12:30 – pauza za ručak
• 16:15 ili 15:00 – kraj radnog dana

Rad u Švedskoj vs. rad u Hrvatskoj

Razlike između švedskog i hrvatskog zdravstvenog sustava su velike, smatra Vladimir. “Sustav je pun novina i iznenađenja za nekog tko dolazi iz Hrvatske.” U početku može djelovati složeno i komplicirano, no s vremenom postaje jasno da je švedski sustav značajno napredniji i uređeniji.

Ta uređenost ogleda se i u evidenciji o radnicima te, u konačnici, plaći. Vodi se evidencija o odlasku i dolasku te sve ima svoju satnicu. “Tako se, na primjer, i telefonski razgovori u pripravnosti plaćaju.” Odrađene sate liječnici potom mogu “zamijeniti” za novac ili slobodno vrijeme unutar tri mjeseca.

Vladimirovom osobnom zadovoljstvu doprinosi i činjenica da su mu u Švedskoj na raspolaganju najnovije metode, najnovija saznanja i vrhunska edukacija u polju interesa. Povrh toga, liječnicima su dostupni i skoro pa neograničeni resursi.

“U socijalnoj Švedskoj se skoro pa i ne pita zašto nešto košta koliko košta, već se uvijek napravi ono što je najbolje za pacijenta, iako je to najčešće i najskuplje.”

O Šveđanima

“Šveđani su otvoreni, iskreni i puni strpljenja prema nama pridošlicama,” kaže Vladimir.

Od najmanjih ih se nogu uči da budu snäll, odnosno ljubazni, a u 99% slučajeva doista takvi i jesu. Dapače, toliko su ljubazni da vam gotovo nitko neće ništa reći ako kažete nešto krivo. Vladimir ističe da u tome potencijalno vidi i manu. “Ja bih volio da mi se kaže kad sam u krivu.”

Druženje sa Šveđanima i pravi prijateljski odnos, međutim, ne formira se tako lako. “Treba dosta vremena da vas prime u svoj krug,” kaže Vladimir, pa se pridošlice uglavnom druže s drugim strancima. Ipak, ljudi s Balkana ne manjka, pa se skoro svugdje da naći ljude s kojima možete popričati na domaćem jeziku.

Što s obitelji i prijateljima?

Preseljenje u drugu državu uvijek podrazumijeva i ostavljanje dragih nam ljudi iza sebe, a to nikad nije lako. Međutim, Vladimir ističe da skoro uvijek možete dobiti tjedan-dva slobodno za odlazak kući ako prethodno imate višak sati. Avionske karte su prilično jeftine, pogotovo ako ih rezervirate unaprijed.

Tko želi, taj se lako može organizirati i tako često posjećivati obitelj i prijatelje, zaključuje Vladimir.

Savjet za kolege koji razmišljaju o selidbi

Vladimire, hvala vam na osvrtu! Za kraj, što biste preporučili kolegama koji i sami razmišljaju o radu u inozemstvu? “Prvi savjet je da što bolje naučite jezik. Nakon toga se naoružajte strpljenjem.” Svaki početak je težak, kaže Vladimir, a pogotovo kad ga “odrađujete”  u stranoj zemlji i na stranom jeziku.

“No, poslije početne krize, čovjek počinje uviđati da je napravio dobar izbor… takvo je barem naše iskustvo,” zaključuje Vladimir.

Vladimir je jedan od mnogih liječnika kojima smo pomogli ostvariti snove u inozemstvu. Pronađite više osvrta naših kandidata ovdje!

Maja Marton je medicinska sestra koja je iz Zagreba preselila u Hudiksvall, grad od oko 15,000 stanovnika u Švedskoj. Svoj put započela je polaganjem prva tri stupnja švedskog jezika u Zrinkinoj školi švedskog i tako podigla svoju konkurentnost na natječajima i lakše dobila posao u odabranoj zemlji. Otamo nam i piše ovaj osvrt na život i rad u Švedskoj.

“Nakon nekoliko godina rada u bolnici kao medicinska sestra, brojnih prekovremenih sati, nedostatka vremena za osobni život i svakodnevnog stresa na poslu, počela sam razmišljati o preseljenju u drugu zemlju,” piše Maja. Kaže da su je skandinavske zemlje oduvijek privlačile radi boljih uvjeta života, prirode te hladnije klime.

Najviše joj se ipak svidjela Švedska pa je upravo tamo odlučila započeti nov život. U tome joj je pomogao Incor.

Prvi koraci: Učenje jezika i pronalazak posla

Maju u njenom naumu nije spriječilo ni to što ne priča švedski niti činjenica da je preseljenje velik životni korak. Znala je da postoje agencije koje joj mogu pomoći, no na kraju se nedvojbeno odlučila za Incor “radi najpristupačnije podrške i najboljih uvjeta”.

Pohađala je i Zrinkinu školu švedskog kako bi se bolje upoznala sa švedskom kulturom i jezikom.

“Zrinka je od početka bila vrlo pristupačna i uvijek spremna pomoći, a fleksibilan tempo učenja jezika savršeno je odgovarao mom slobodnom vremenu.”

Završila je A1 i A2 stupanj, a osim samog jezika i gramatike, naučila je podosta i o kulturi i običajima Šveđana. “To mi je pomoglo u razumijevanju razlike u kulturi i bržoj prilagodbi u društvo nakon preseljenja,” kaže Maja.

Danas smatra da švedski jezik nije toliko težak, ali niti lagan. Pomoglo joj je prethodno poznavanje engleskog jezika jer su neke riječi i izrazi vrlo slični. “Sve skupa mi je bilo vrlo zanimljivo i jedinstveno iskustvo.”

Gotovo odmah nakon što je završila A2 stupanj, Incor joj je ponudio natječaj za posao medicinske sestre u bolnici u Hudiksvallu. Odlučila se prijaviti, a i tu joj je značajno pomogao Incor.

Bili su joj plaćeni i put i smještaj, pa je na njoj samo bilo pripremiti se za intervju.

Preseljenje

Maja kaže da joj se učenje švedskog jezika itekako isplatilo. “Poslodavci su vidjeli da se ozbiljno namjeravam preseliti jer već imam tri položena stupnja,” kaže Maja, i naglašava da joj je to omogućilo dodatne „bodove“ i pozitivan ishod. Dobila je posao!

“Dala sam otkaz u bolnici te započela s intenzivnim tečajem švedskoj jezika, plaćenim od strane agencije Incor,” kaže Maja. Nekoliko mjeseci kasnije, odnosno nakon položenog B2 stupnja, došlo je vrijeme za preseljenje.

Incor joj je u međuvremenu pronašao smještaj i organizirao selidbu. “Što je najbitnije, cijeli proces mi je prošao bez stresa,” priča Maja. “U svakom sam trenutku imala podršku i pomoć Incora.”

Rad u Švedskoj

Maja se zaposlila na odjelu Interne medicine gdje je doživjela nova iznenađenja, prvenstveno što se tiče načina rada. “Sve je vrlo dobro organizirano,” kaže Maja. Osoblje je podijeljeno u timove, a svaki tim ima optimalan broj pacijenata. “Gleda se na to da nitko nije preopterećen poslom.”

Poslodavcu je bitno da nitko nije pod stresom i da su pacijenti zbrinuti na najbolji mogući način. Zato se, na primjer, u smjenu uvode dodatne i pomoćne sestre ako netko od timova treba pomoć.

“Od osoblja su svi vrlo pristupačni i pristojni. Uvijek su spremni pomoći ako nešto ne znaš, čak i ponoviti više puta bez podizanja tona ili nestrpljenja,” kaže Maja. Postavljanje pitanja ovdje nije znak neznanja ili nekompetencije, već se zapravo isto cijeni. “Najbitnije je da se posao obavi ispravno, i zato su svi spremni uvijek pružiti podršku.”

Osim toga, Maja kaže da su im pauze važne. “Svaki radni dan oko 9h je vrijeme za fiku – tradicionalno vrijeme za kavu, kratki snack i druženje, koje Šveđani jako cijene.”

Dojmovi o Šveđanima

I Maja je, kao neki njene kolege, prije preseljenja čula da su Šveđani hladni i nepristupačni, ali joj je život u Švedskoj dokazao suprotno. “Osim toga što će ti uvijek strpljivo i mirno pomoći i objasniti posao, poštuju i cijene svaku osobu.” Kaže i da se na kraju smjene zahvaljuju jedni drugima za dobar radni dan ili dobro obavljen posao.

Također, povremeno se organiziraju i zajednička druženja izvan posla na koja su svi dobrodošli. Maja smatra da joj je učenje jezika puno pomoglo u uklapanju u kolektiv. Malo joj je teže razumijeti izraze u brzom razgovoru, ali ističe da bilo koga u svakom trenutku može zamoliti da ponove što su rekli ili da govore sporije. Njeno iskustvo je da će Šveđani to rado učiniti.

Zaključno

Majo, hvala ti na osvrtu! Možeš li nam za kraj reći, jesi li zadovoljna svojom odlukom da odeš u Švedsku? “Općenito mogu reći da sam s gradom, poslom, ljudima, smještajem i okolinom vrlo zadovoljna. Iako sam tek na početku, već sada mogu reći da napokon  živim zadovoljno i bez stresa.”

Maja kaže i da više nije puna nervoze kad razmišlja što ju čeka idućeg radnog dana. Odlazi na posao i vraća se s posla zadovoljna. I sam proces prilagodbe novoj okolini i kulturi ide dan po dan i bez stresa.

Svojim kolegama može samo preporučiti da učine isto, ako o tome razmišljaju. “Za mene osobno je preseljenje u Švedsku nešto najbolje što sam mogla napraviti za sebe i svoj život,” zaključuje Maja.

Maja je jedna od mnogih zdravstvenih djelatnika kojima smo pomogli ostvariti njihove planove o radu i životu u inozemstvu. Pronađite više osvrta naših kandidata ovdje!

Domagoj se u proljeće 2023. otisnuo na put. Pronašao je specijalističko usavršavanje u Austriji koje je odgovaralo njegovim potrebama te, uz našu pomoć, preselio i započeo nov život u ovoj drugoj po redu najpoželjnijoj državi za život. Sada nam je prepričao svoje iskustvo, koje donosimo u nastavku. 

Domagoj, možeš li s nama prije svega podijeliti zašto si uopće otišao na specijalističko usavršavanje u Austriju? Postoji li razlog zašto ga jednostavno nisi obavio u Hrvatskoj? “Na odlazak me prvenstveno motivirao bolji zdravstveni sistem u inozemstvu i činjenica da ne ovisim o tzv. “robovlasničkim” specijalizantskim ugovorima koji su i dalje prisutni u Hrvatskoj,” priča Domagoj.

Ono što ga sada drži je, kako kaže, dobra plaća i to što se svaki sat prekovremenog zapisuje. “Ne može se dogoditi da vas se za prekovremene sate ne plati.”

No, je li Domagoj zaista zadovoljan radom i životom u Austriji? Prije nego otkrijemo odgovore na ta i druga pitanja, pogledajmo kako izgleda njegov prosječan radni dan.

Prosječan radni dan na austrijskom odjelu interne medicine

Domagojev prosječan radni dan započinje u 7:30h, a završava oko 13:45h, što će reći da na poslu provede oko šest sati dnevno. Tijekom dana, ima i dvije pauze: jednu za ručak, jednu za kavu. Dan mu je dosta dinamičan te se u njemu izmjenjuju blokovi za sastanke i rad s pacijentima.

Pregled Domagojevog prosječnog radnog dana:

• 7:30h – jutarnji sastanak na kojemu se raspravlja o i prezentiraju novi pacijenti od prethodnog dana te postojeći pacijenti na odjelu
• 8:00h – kava i raspodjela poslova
• 8:15h-13:30h – rad u ambulanti – primanje planiranih pacijenata, obrada hitnih pacijenata, anamneza, status, terapija, dijagnostika
• 12:00-12:30 – pauza za ručak
• 13:30h – prenošenje pacijenata pregledanih u ambulanti kolegama koji taj dan ostaju na dežurstvu
• 13:45h – odlazak kući

“Trenutno obavljam obvezni staž prije početka specijalizacije, tzv. Basisausbildung, koji traje devet mjeseci,” ističe Domagoj, pa njegov prosječan radni dan možda ne izgleda identično kao onaj starijih kolega.

“Mjesečno imam i pet do šest dežurstava od 24 sata kao “niža služba”, a nakon dežurstva sam slobodan.” Dakle, kao i u Hrvatskoj, ima dana kad Domagoj mora odraditi cjelodnevne smjene, no za njih je uvijek adekvatno kompenziran. “Ako dežurstvo pada na vikend, dobije se i jedan dodatan slobodan dan u sljedećem tjednu,” kaže Domagoj.

Zašto baš Austrija?

Domagoj je još od ranijih godina fakulteta želio okušati sreću u inozemstvu, a odluka je na kraju prevagnula na njemačko govorno područje. Naime, Domagoj je već u gimnaziji pohađao njemački kao drugi strani jezik, pa mu nastavljanje učenja istog nije predstavljalo prevelik problem.

No, odlučujuć faktor za preseljenje baš u Austriju je na kraju bila blizina Hrvatske. “Zahvaljujući geografskoj blizini, često mogu posjećivati obitelj u Hrvatskoj,” kaže Domagoj. Možda je to dio razloga zašto su ga i obitelj i prijatelji otpočetka tako srdačno podržali u njegovoj odluci.

Austrija vs. Hrvatska

Kao i mnogi njegovi kolege, Domagoj tvrdi da su uvjeti rada u Austriji daleko bolji nego u Hrvatskoj. Na primjer, za isti fond sati u Austriji dobije daleko veću plaću nego u Hrvatskoj, a usto dobiva i dodatnu 13. i 14. plaću svake godine. “Osiguran mi je i smještaj u blizini bolnice koji sam sam izabrao te besplatni ručak u bolnici za vrijeme trajanja staža.”

Domagoj, međutim, ističe da razlika ne leži samo u drukčijim uvjetima rada, već i u pristupu liječnika pacijentima. Kaže da su liječnici u Austriji vrlo precizni i temeljiti te da je “spektar pretraga koji se koristi za određenog pacijenta često širi i opsežniji nego u Hrvatskoj.” S druge strane, propisivanje antibiotika, na primjer, događa se znatno rjeđe i samo na specifičnu indikaciju.

Usto, smatra da stariji i iskusniji kolege u Austriji pružaju veću podršku u radu mladim doktorima i specijalizantima na početku rada.

“U ovih prvih 6 mjeseci rada u Austriji imao sam samo izuzetno dobra iskustva s Austrijancima. Kolege u bolnici su uvijek spremni pomoći, ljubazni su, vrijedni i pričljivi. U razgovoru s kolegama se osjećate ugodno i cijenjeno.”

Općenito, međuljudski odnosi u bolnici su kvalitetniji, posao je bolje organiziran te se osjeti daleko manji utjecaj politike u radu. Domagoj je zadovoljan i izostankom zahtjevnih ugovora o specijalizaciji, kakvi su tipični za hrvatski zdravstveni sustav, te boljom ravnotežom privatnog i profesionalnog života.

Savjet za kolege

Domagoj, hvala ti što si s nama podijelio svoje iskustvo i pomogao svojim kolegama da donesu pravu odluke za sebe! Imaš li još kakav savjet za njih? “Moj savjet mladima koji žele raditi u inozemstvu je, prvenstveno, da se fokusiraju na učenje jezika,” kaže Domagoj. To može podrazumijevati redovito učenje stranog jezika za vrijeme studija, upisivanje tečaja jezika ili, pak, ljetnu praksu u nekoj bolnici u inozemstvu.

“Vješto i sigurno baratanje jezikom je daleko važnije od toga jeste li iz nekog predmeta dobili četvorku ili peticu,” ističe Domagoj. Njegovo iskustvo kaže da će rijetko koji poslodavac gledati ocjene sa fakulteta, već se fokusirati na jezične vještine i stav osobe.

“Plusevi su također prijašnja radna iskustva, prakse, a još je veći plus ako je nešto od toga u zemlji u kojoj se prijavljujete za posao,” zaključuje Domagoj.

Domagoj  je jedan od mnogih zdravstvenih djelatnika kojima smo pomogli ostvariti njihove planove o radu i životu u inozemstvu. Pročitajte još osvrta naših kandidata ovdje!

Jeste li čuli za Värmland? Ta zapadna regija Švedske poznata je po posebnoj vrsti ovce i izuzetnoj prirodi, a ima i visok standard čak i naspram drugih regija u državi. Otamo nam stiže osvrt Spomenka Lončara, inženjera radiologije. 

“Razlog zašto smo otišli iz Hrvatske je već dobro znan i neću ga ponavljati. Jednostavno, živjeti u nadi da će biti bolje više nije imalo smisla,” kaže Spomenko. On i supruga preselili su prvo u Veliku Britaniju, tamo živjeli četiri godine, i na kraju završili u Skandinaviji.

“Od Incora smo dobili upit vezan uz posao u Švedskoj i to nas je zaintrigiralo. Tu je počela naša pustolovina.” Danas je Spomenko zaposlen kao prvostupnik radiološke tehnologije, odnosno inženjer medicinske radiologije, a supruga kao medicinska sestra u Arviki – malom mjestu oko 100 km zapadno od Karlstada, glavnog grada pokrajine Värmland.

Evo kako izgleda jedan prosječan radni dan u tamošnjim bolnicama.

Radni dan u Švedskoj

“Moj radni dan počinje u 7:15 s kratkim sastankom, nakon čega idem do svoga radnog mjesta za taj dan – CT, MRI ili nešto treće. Lista pacijenata s terminima mi se nalazi na računalu,” priča Spomenko.

U 9 sati je prva fika ili doručak, a traje otprilike 20 minuta. “Vraćam se na svoje radno mjesto i bavim se pacijentima do 11:30, kad počinje pauza za ručak. Ona završava u 12:30, a otad do 14:30 se bavim pacijentima. Tad ponovno imamo pauzu za kavu i kratki rezime dana s kolegama. Radni dan završava u 16:30.”

Pregled Spomenkova prosječnog radnog dana:

• 7:15: Kratki sastanak
• ~7:30: Rad s pacijentima
• 9:00: Prva fika/doručak
• ~9:20: Rad s pacijentima
• 11:30: Pauza za ručak
• 12:30: Rad s pacijentima
• 14:30: Pauza za kavu i rezime dana
• 16:30 Kraj radnog dana

“Ono što mi je fascinantno i na što se još uvijek ne mogu priviknuti je tako zvana fika pause, odnosno vrijeme za kavu,” kaže Spomenko. Fika pause nastala je iz ljubavi Šveđana prema kofeinskom napitku. “Ne trebaju vas čuditi 2-3 pauze za kavu tijekom smjene.”

Što se tiče rada s pacijentima, Spomenko u njemu uživa, između ostalog, zbog poštovanja prema zdravstvenim radnicima. “Još nisam naišao na pacijenta koji je prigovorio zbog 10 ili 15 minuta čekanja.”

Prije nego prijeđemo na druge detalje o životu u Švedskoj, vratimo se na sam proces preseljenja. Ovako je on izgledao za Spomenka i suprugu.

Preseljenje u Švedsku

“Selidba je bila bezbolna,” kaže Spomenko. “Stan nas je čekao već unajmljen jer cijeli projekt preseljenja, nalaska stana, škole i svega ostalog vodi Incor.” Spomenko i supruga trebali su se samo posvetiti učenju švedskog jezika, a u tome im je pomogao intenzivan kurs od devet mjeseci. “Kurs uz stipendiju bolnice daje dovoljno prostora za fokusiranje samo na jezik.”

Kad su s time završili, preostalo im je samo uživati u životu u Švedskoj. On je, kaže Spomenko, poprilično drukčiji od onoga na što smo navikli “kod nas”.

Usporedba Švedske i Hrvatske

Švedska i Hrvatska se prvenstveno razlikuju po radnim uvjetima. “Uvjeti rada u Švedskoj i Hrvatskoj su neusporedivi,” kaže Spomenko, baš poput mnogih njegovih kolega koji su iz Hrvatske preselili u Švedsku.

“Počevši od organizacije rada, standardizacije procesa rada i opremljenosti… jednostavno je nemjerljivo.”

Poslodavcu su radnici na prvom mjestu i jako im je važno da uz privatni život imaju i osjećaj vrijednosti na poslu. Stoga se, na primjer, broj slobodnih dana uvijek usklađuje s odrađenim smjenama, i to u vrlo kratkom roku. “Ako slučajno radite više ovaj tjedan, budite sigurni da ćete idućeg imati više slobodnih dana. Ako pak radite prekovremeno, možete birati između plaćenih sati i slobodnih dana. ” 

Kako radnika, poslodavci tako poštuju i Zakon o radu, kojeg se pridržavaju do najsitnijeg detalja. “Sve je ispoštovano,” kaže Spomenko, “godišnji odmor, slobodni dani, prekovremeni sati ako ih uopće ima… sve.” 

Osim toga, Spomenko smatra da se Šveđani od nas razlikuju i po pristupu problemima. “Daleko od toga da na poslu nećete naići na problem s kolegom ili nečim trećim, ali taj problem se rješava tako da budete barem djelomično zadovoljni.” 

Ono što jest negativno u švedskom zdravstvenom sustavu jest kronični manjak osoblja. Ipak, ističe Spomenko, dobra strana toga jest da prekovremenih sati ima u izobilju, ako ih naravno želite.

“No, moram reći da su hrvatski zdravstveni radnici ipak educiraniji od švedskih kolega. Razlog tome je usko i specijalizirano školovanje za zanimanje kojim se bavite za razliku od Hrvatske gdje se uči opširnije.”

Budući da je Spomenko prije Švedske živio u Velikoj Britaniji, može usporediti i ta dva sustava. “Velika Britanija zahtjeva kvantitetu. Brz i velik protok pacijenata, tako da se nakon smjene osjećate kao da vas je udario kamion. Iskreno, niste adekvatno plaćeni za količinu posla koji obavljate,” kaže Spomenko.

Ipak, niti u Velikoj Britaniji nije tako loše kao u Hrvatskoj. “Hrvatska s druge strane uz još veću potplaćenost zahtjeva još više sati rada.” 

Dvije, tri o Šveđanima

Spomenko smatra i da u Hrvatskoj postoji dosta zabluda o tome kakvi su Šveđani kao narod. “Kod nas je uvriježeno mišljenje da su Šveđani hladni i nepristupačni,” kaže Spomenko, “no, naprotiv, Šveđani jako vole pomagati.”

Ako ih zamolite za pomoć u nečemu, imat ćete dojam da su vam zahvalni sto ih pitate. Osim toga, jako su liberalni i imaju izrazit nacionalni ponos. “Za sada je moj dojam da ne podnose nepravdu u bilo kojem obliku i bilo kojem segmentu društva.”

Savjet za kolege

Što biste savjetovali svojim kolegama koji možda razmišljaju o novom početku u Švedskoj? Spomenko kaže da tu treba biti oprezan, pa ne želi davati prevelike savjete. “To je velika životna odluka. Preseliti u drugu državu i ostaviti rodnu zemlju nije lako,” priznaje Spomenko. “Mi smo se dva puta selili i ne namjeravamo to ponavljati.” 

Ipak, ono što može reći jest da je Švedska svakako dobar izbor za preseljenje. “Švedska nije zemlja u kojoj teče med i mlijeko, ima i ona svojih problema. No, ipak brine o ljudima koji ovdje žive i rade, cijeni ih, ulaže u njih. Stoga, ako već razmišljate o preseljenju, moja preporuka svakako ide Švedskoj,” zaključuje Spomenko.

Spomenko je jedan od mnogih zdravstvenih djelatnika kojima smo pomogli ostvariti njihove planove o radu i životu u inozemstvu. Pronađite više osvrta naših kandidata ovdje!