Autor: Zrinka

Uspjeh naših kandidata u odabranoj zemlji preseljenja uvijek nas radosti. Danas donosimo osvrt na proces preseljenja u Švedsku koji je s nama podjelila naša današnja sugovornica, pedijatrica Maja.

Maja Josipović, pedijatrica

Razlozi presljenja Maje i njezine obitelji nisu bili novčane prirode, već posljedica političke klime u Hrvatskoj. “Na preseljenje u Švedsku nas nije primarno potaknula financijska situacija. Više je to bila politička klima u cijeloj zemlji, nezadovoljstvo sustavom zdravstva, nedostatak organizacije, preopterećenost na poslu, podobnost prije sposobnosti te osiguranje bolje i svjetlije budućnosti našoj djeci, kojih imamo troje. Švedsku smo izabrali jer je nekoliko bliskih prijatelja već ranije odselilo tamo i bili su vrlo zadovoljni.“ 

Zadovoljstvo radnika na prvom je mjestu u zdravstvu i švedski šefovi brinu o tome. Mnogo važnosti polaže se u organizaciju rada bez stresa, a razgovara se i o poboljšanju već dobrih uvjeta. “Jako je bitno raditi sa što manje stresa, koncept koji mi je do sada bio nepoznat i još uvijek se ne mogu naviknuti na to. Kolege iz Hrvatske koji ovdje rade duže vremena kažu da treba dosta vremena proći da se čovjek navikne razmišljati poput Šveđana, stress free. Puno se razgovara o poboljšanju uvjeta na poslu, o vremenu za odmor tijekom radnog vremena, o broju pacijenata za koje je liječnik odgovoran, o mogućnostima edukacije, o vremenu za istraživanje i bavljenje znanstvenim radom ukoliko radnik to želi.“ Drugačije su i odgovornosti liječnika specijalista koji uglavnom imaju pripravnost za razliku od dežurstva. “Dostupni su od kuće na telefon prema rasporedu, dolaze samo ukoliko moraju, što je rijetko. Pripravnost je i plaćena i dobije se slobodno vrijeme za nju. U bolnici dežuraju specijalizanti koji imaju puno više odgovornosti i samostalnosti nego specijalizanti u Hrvatskoj ( moj osobni dojam iz iskustva sa specijalizacijom, ne znači da je i danas tako i da je svugdje u Hrvatskoj tako ). Zdravstveni sustav je i malo drugačije organiziran nego kod nas. U ambulanti u koju se naručuju redovni pacijenti u pravilu ima 6-8 pacijenata dnevno. U hitnim ambulantama medicinske sestre rade trijažu i dosta jednostavnijih slučajeva rješavaju same. Postoje dani kada je polovica radnog dana rezervirana za edukaciju ( razna predavanja – uživo ili online).”

Organizacija rada

Rad, osim što je stress free, jako je dobro organiziran i uvažava sve potrebe liječnika i pacijenta. “Radno vrijeme je od osam do pola pet. Od osam do devet je administrativno vrijeme, u devet je fika- nešto što im je vrlo važno, traje oko pola sata. Nakon toga pacijenti do podneva, tada je ručak, odjel se zaključava. Nakon ručka ponovo pacijenti, ne moraju zakazani pacijenti uvijek biti fizički prisutni, nekada je to telefonski razgovor. Poslijepodne obično bude još jedna fika od 15 minuta – pola sata.“ Podijelila je Maja s nama i zanimljivu organizaciju rada medicinskih sestara koje su od velike pomoći u svakodnevnom radu. “Medicinske sestre obavljaju veliki dio posla i edukacije pacijenata. Svaka je usko specijalizirana za svoj dio posla i nema uskakanja kao kod nas na druge odjele, druga radna mjesta. Ukoliko za nešto nisu educirane, neće to raditi. Po cijenu da to ostane neučinjeno. Tada se pacijent po potrebi preusmjeri na drugo mjesto ili odgodi ukoliko se radi o nečemu što može čekati. Rad je timski, razgovara se o tome kakav je plan s pacijentima, medicinske sestre ili tehničari često pitaju o razlozima i uzrocima nekih stanja ili bolesti, uči se jedni od drugih. Svi se međusobno oslovljavaju imenom, nema hijerarhije.”

Maja naglašava i da su edukacije i prilike za usavršavanje mnogobrojne, a brojne su i razlike između hrvatskog i švedskog zdravstvenog sustava. “Puno je razlika. Jako puno. Od samog pristupa pacijentu, dostupnosti opreme i pretraga, odnosa prema roditeljima – puno više sudjeluju u brizi za pacijenta ( tj. svoje dijete ). Velika razlika u opterećenosti poslom. Velika razlika u količini stresa. U početku je stresno, ali iz razloga što čovjek dođe u novi sustav na koji se treba naviknuti, novi jezik, nova okolina, novi načini razmišljanja.”

Što raditi u slobodno vrijeme?

Naša sugovornica je vrlo zadovoljna svojim novim kolegama i švedskom kulturom. “Šveđani su vrlo ljubazni, izbjegavaju konflikte, hoće pomoći i pokazati. Uzrečica kojom se vode je – radi pametnije, ne više. Puno se bave različitim fizičkim aktivnostima, šetaju po prirodi, bez obzira na to kakvi su vremenski uvjeti. Nemaju kulturu ispijanja kava po kafićima, kafića gotovo pa i nema. Barem u manjim gradovima. Veliki gradovi poput Stockholma, Göteborga i Malmöa su iznimka, ali ne u mjeri u kojoj bismo možda očekivali.”

Svima koji razmišljaju o preseljenju Maja poručuje: “Ukoliko ste počeli razmišljati o preseljenju iz Hrvatske, to je znak da to trebate napraviti. Što prije. Meni i mojoj obitelji je žao što se na taj korak nismo odlučili puno prije. Puno, puno prije. Djeca su iznimno zadovoljna školom, okolinom i mogućnostima. Imali smo i sreću da sam u radnom okruženju i blizini našla odlične! prijatelje s kojima se družimo obiteljski izvan posla i koji su nam puno pomogli te nam to jako olakšava prijelaz u novu zemlju.   INCOR bih preporučila u svakom slučaju!”

Više osvrta i iskustava naših kandidata možete pogledati ovdje!

U današnjem osvrtu donosimo osvrt dvoje kandidata koji su prošli proces traženja novog posla, selidbe i početka rada u dalekoj Švedskoj. Kakav je život medicinskih sestara/tehničara u Švedskoj i koliko je radna okolina drugačija saznajte u osvrtu.

Sonja Škrinjarić, medicinska sestra

Za našu sugovornicu Sonju odlazak u Švedsku zajedsno s obitelji bio je motiviran uređenim skandinavskim načinom života, školskim i zdravstevenim sustavom te stabilnim i dobrim standardom življenja. “Osobno me zbog mojeg zanimanja privuklo kontinuirano školovanje i napredovanje kroz rad. Moju obitelj i mene je isto tako privukla Švedska kao država za život zbog multikulturalnosti. Zaista je posebno sretati, upoznavati i raditi s osobama iz svakog kutka svijeta.” Nije izostala ni podrška prijatelja i obitelji, pogotovo danas, kada se udaljenosti lakše prelaze.

Sonja je proces selidbe završila u svibnju 2018. godine sa suprugom i djecom. Prije preseljenja intenzivno su učili Švedski, položili sve ispite i pripremali dokumentaciju. Švedski su naučili uz pomoć Zrinke Stanić iz Osijeka (INCOR), a u početku i preko platforme Rosetta Stone. Tijekom perioda učenja jezika, stigao je i poziv za prvi intervju za posao na kojem je upoznala buduće šefove i radne kolege, bolnicu te grad u kojem trenutno živi s obitelji. Već tjedan nakon preseljenja djeca su krenula u redovnu školu, a suprug je tražio posao.

Uvjeti rada u Švedskoj i Hrvatskoj razlikuju se u brojnim segmentima, a on u Švedskoj Sonja opisuje kao povoljne i prilagođene zaposlenima. “Poštivaju se prava radnika, a sva pitanja za promjene vezane uz radno vrijeme, plaće ili poteskoće na poslu se konzultiraju sa HR (Human Resources) u svrhu da se zaštiti zaposlenik.” Dodatno, pojašnjava nam, postoje različite mogućnosti za zaposlenje. “Dobra strana za osobe koje žele raditi nekoliko različitih poslova ili se ne žele vezati stalnim zaposlenjem je da postoje četiri različite vrste zaposlenja, a to su rad na određeno i neodređeno radno vrijeme, zamjena (“vikarie”) za stalno zaposlene radnike koji su trenutno odsutni radi privremenog prekida posla (“tjänstledighet”) i bolovanja, te četvrta vrsta je zaposlenje na sate (“timvikarie”).”

Ako pak želite više zaraditi, imate mogućnost i pronalaska dodatnog posla. “Jedna od mogućnosti za dodatni posao je da u nekim zanimanjima postoje posebne firme koje imaju prijavljene radnike sa različitim kompetencijama i po potrebi, naprimjer škole, vrtići, predškolske, bolnice, domovi za starije osobe, ili kućne njege rezerviraju zaposlene za sve smjene koje nedostaju u određenom danu. Isto tako postoji mogućnost ljetnog rada u većini ustanova, firmi i tvornica. To je posebno pogodno za djecu od 15 godina nadalje, odrasle osobe te osobe u starijoj dobi koji su u mirovini.”

Glavne razlike u radu medicinske sestre/tehničara

Najviše razlika naša sugovornica vidi u stupnju povjerenja i odgovornosti koju u Švedskoj ima, a uz to pomoćne sestre dodatno olakšavaju posao. “Razlike koje sam ja osobno uvidjela u radu medicinske sestre/tehničara u Švedskoj naspram Hrvatske je da puno medicinskih postupaka i pretraga koje obavljaju medicinske sestre/tehničari je opunomoćeno od strane liječnika. Kroz iskustvo rada se dobivaju veće odgovornosti i samostalnost u radu s nekim postupcima koji, na primjer u Hrvatskoj, još uvijek obavljaju liječnici. Rad medicinske sestre/tehničara u Švedskoj je olakšan zbog pomoćnih medicinskih sestara (“undersköterskor”) na svakom odjelu, u svakoj ambulanti i u svakom medicinskom timu, te u domovima za starije osobe, domovima za osobe sa posebnim potrebama i kućnim njegama. Pomoćne medicinske sestre su licencirane za svoj rad i mogućnosti za daljnje specijalizacije su jako velike, to znači da su desna ruka medicinskoj sestri/tehničarima, i naravno cijelom timu.”

Sami uvjeti rada su bolji u Švedskoj jer je veći broj djelatnika zaposlen po broju pacijenata pa medicinska sestra ili tehničar imaju više vremena posvetiti se svakom pojedinom pacijentu. “Jedna od novih mogućnosti zadnjih godina u Švedskoj za medicinske sestre/tehničare je mogućnost zaposlenja u firmama koje su specijalizirane za zaposljavanje medicinskih sestara/tehničara u cijeloj Švedskoj u bolnicama i domovima zdravlja. Zaposlenik može birati sam želi li biti zaposlen u firmi ili otvoriti svoj obrt. Specijalizirane firme traže radno mjesto po uvjetima zaposlenika i ugovaraju poslove na određeno radno vrijeme u cijeloj Švedskoj. Na taj način medicinske sestre i tehničari mogu sami određivati koliko žele raditi u godini, koliko žele imati godišnjeg odmora te gdje žele raditi u Švedskoj.” Nedostatke u radu medicinskih sestara/tehničara koje bi mogla usporediti sa radom u Hrvatskoj Sonja ne pronalazi.

A kako izgleda radni dan?

Sonja je zaposlena u županijskoj bolnici Nyköpings Lasarett u Nyköpingu. Njezino prvo radno mjestu u bolnici bilo je na Akutnom odjelu za moždani udar gdje je provela dvije godine, a nakon toga započela rad u Neurološkoj ambulanti koja pripada Internoj klinici. Ondje je već dvije godine. “Interna klinika u bolnici u kojoj radim se dijeli na dva Interna odjela, jedan Interni poluintenzivni odjel, Odjel za dijalizu i Ambulanta za bubrezne bolesti, Interni odjel za dnevnu terapiju te sedam internih ambulanti (Dijabetes, KOL i Astma, Srce i krvožilni sustav, Endokrinologija, Neuro, Crijevne bolesti, Hematologija) koje se samostalno vode od medicinskih sestara/tehničara, te Ambulanta za pomoćne medicinske sestre/tehničare koji asistiraju liječnicima pri posjetima i pretragama (Lumbalna punkcija, Uzimanje uzorka koštane srži, EKG, Vadenje krvi, itd.). Ja radim u Neurološkoj ambulanti (ćetiri dana u tjednu) koju vode tri medicinske sestre, ja i moje dvije kolegice, te na Odjelu za dnevnu terapiju (jedan dan u tjednu).”

Opis Sonjinog posla obuhvaća brigu za sve neurološke bolesti osim moždanog udara, a njezini pacijenti najčešće imaju dijagnoze epilepsije, Parkinsonove bolesti i multiple skleroze. Dani nikad nisu isti, ali ih sve povezuje zajedničko savjetovanje preko telefona gdje pacijenti pri pozivu dobiju točno vrijeme u kojem će ih liječnik kontaktirati. “Prvih sat vremena razgovaramo sa pacijentima Opće interne medicine, a sljedeća dva sata razgovaramo sa pacijentima s neurološkim dijagnozama. Svrha savjetovanja je pomoći pacijentima u novonastalim zdravstvenim situacijama, pogoršanjima, nuspojavama i praktičnim potvrdama vezanim za određenu dijagnozu. Mi saslušamo pacijente, rješavamo problem, ali ako je nešto kompliciranije i zahtijeva liječnićko mišljenje, tada konzultiramo naše liječnike i odgovore preko telefona poslije prenesemo natrag pacijentu. Ostatak dana se riješavaju zadatci i pitanja vezana za pacijente koje dolaze u komunikacijske digitalne platforme u kojima mi medicinske sestre/tehničari radimo.”

PRATOR je digitalna platforma koja povezuje sve medicinske ustanove u Švedskoj, a 1177 je digitalna platforma u kojima rade medicinske sestre/tehničari, liječnici i medicinski tajnici u direknoj komunikaciji sa pacijentima. Zadatci dolaze u obliku poruka koje se dalje riješavaju. Te platforme se više puta dnevno provjeravaju. Poslijepodne je rezervirano za pacijente koji imaju dogovoren posjet sa medicinskom sestrom. “Za vrijeme posjeta pacijenata ja razgovaram o pacijentovom trenutnom zdravstvenom stanju, eventualnim simptomima, nuspojavama, životnoj kvaliteti, i o svemu o čemu pacijent želi razgovarati. Za vrijeme posjeta se rade razni testovi i procijene pacijentovog trenutnog stanja. Ja mogu sama odrediti koliko mi je vremena potrebno za posjet pojedinog pacijenta, ali uglavnom su posjete od 45 do 60 minuta. Poslije posjete pacijenata je važno sve dokumentirati, sve aktualne promjene ili probleme je važno obavijestiti liječnika koji je odgovoran za tog pojedinog pacijenta. Još jedna digitalna platforma u kojoj radimo se zove Svenska Neuroregister. To je državna platforma u kojoj se bilježe posjeti pacijenta, zdravstveno stanje, terapija i testovi.”

A odnosi na poslu su za Sonju na visoko profesionalnoj razini. “Mi međusobno svakodnevno surađujemo, jedni drugima smo desna ruka i većina odluka vezane za pacijente i razvoj tima donose se zajednički. Bitno je poštivanje svake pojedine medicinske struke i dobra suradnja. Na taj način vodimo Neurološki tim naprijed. U svakodnevnom radu u našim ambulantama se poštivaju pauze i vrijeme ručka. To je isto odlično vrijeme za druženje s kolegama iz drugih timova.”

Šveđane Sonja opisuje kao otvorene i susretljive ljude te dobre i poštene kolege koji poštuju svoju i tuđu privatnost. “Iz perspektive mog posla dobrom osjećaju posebno pridonosi to što se svi smatraju jednakima, odnose se s poštovanjem jedni prema drugima, neovisno o tome je li netko šef, medicinska sestra, pomoćna medicinska sestra, liječnik ili ostalo osoblje koje sudjeluje u obavljanu bolničkih dužnosti. Švedani se međusobno oslovljavaju s “ti”, a iznimka su stariji ljudi i pacijenti kojima se, ako nam je tako ugodnije, obraćamo s “vi”. U Švedskoj postoji visoka razina svjesnosti o zdravom načinu života, zdravoj prehrani, smanjenju pušenja i drugih poroka. Sport je na prvom mjestu za sve generacije i prilagođen je svim životnim dobima. Veliki udio stanovništva voli provoditi vrijeme u prirodi.”

Ima Sonja i savjet za sve one koji razmišljaju o preseljenju. “Moj savjet za sve koji razmišljaju o selidbi u Švedsku je da što prije počnu učiti švedski jezik jer je tada integracija u društvo puno lakša, te je puno lakše započeti novi posao. Vrlo je bitno učiti jezik sa učiteljima švedskog jezika, odrađivati sve zadaće koje se traže, čitati knjige i digitalne novine. Moja obitelj i ja smo naučili jako puno novih riječi i poboljšali znanje jezika gledajući švedske serije i filmove sa švedskim podnaslovom, ali ako smo gledali naprimjer film na drugim jezicima, uvijek nam je podnaslov bio na švedskom.

Odluka o preseljenju u drugu državu je hrabra odluka, međutim takve odluke donose drugu kvalitetu života, velike mogućnosti napredovanja u struci, daljnje školovanje i kontinuirano usavršavanje.”

Mateo Vlahović – medicinski tehničar

Mateo Vlahović, naš sljedeći sugovornik bio je motiviran je za odlazak u Švedsku zbog kvalitete života i rada. “Nakon 3 i pol godine života i rada u Irskoj, gdje sam radio na njihovom najzaposlenijom odjelu hitne u cijeloj zemlji, odlučio sam se nakon dugog istraživanja na odlazak u Švedsku zbog bolje kvalitete samog života i puno boljih radnih uvjeta. Uvjeti za rad i napredak u Švedskoj su odlični. Već nakon dvije godine rada u Švedskoj dobio sam mogućnost za studiranje kako bih postao specijalist medicinski tehničar što je u potpunosti plaćeno od same bolnice.

Da studiranje ne bi bilo prestresno, bolnica vam daje 100% vaše plaće iako vi te dvije godine studiranja, radite samo na pola radnog vremena.”

Mateo nije u mogućnosti uspoređivati uvjete u Hrvatskoj i Švedskoj jer u hrvatskim bolnicama nije radio. “Trenutno radim noćne smjene kao medicinski tehničar/voditelj smjene na intenzivnom psihijatrijskom odjelu te na odjelu hitne psihijatrije.

Iako sam jedini medicinski tehničar u smjeni na ta 2 odjela, moram reći da mi posao u većini slučajeva stvarno nije stresan. Njegovatelji sa kojima radim su odlično obrazovani, te u većini slučajeva ako pacijent ne treba terapiju, moju pomoć njegovatelji skoro pa ni ne trebaju.”

O Šveđanima misli da su dosta zatvoreni u samom početku, ali kada ih malo bolje upoznate postaju odlični prijatelji. Zadovoljan je i procesom selidbe, a prijatelji i obitelj kada ga posjete i sami požele preseliti. “Proces selidbe je protekao odlično. Agencija mi je pronašla stan i platila samu selidbu, tako da nekog velikog stresa iz današnje perspektive stvarno nije bilo.”

Ovaj kratki, ali informativni intervju Mateo je završio jednostavnim zaključkom koji dijele naši brojni kandidati: “Zbog puno boljih radnih uvjeta, mislim da se itekako isplati doći ovdje.”

Više osvrta i iskustava naših kandidata možete pogledati ovdje!

Kada je riječ o razlozima za preseljenje, oni su različiti poput ljudi koji o njima odlučuju, no sam korak preseljenja za svakog pojedinca uvijek je velik. Zato je blizina obitelji za našu današnju sugovornicu bio važan faktor u odabiru buduće destinacije. Više detalja o preseljenju u Austriju saznajte od doktorice radiologije Martine Džoić Domiković.

Odluka o preseljenju nikad ne dolazi od jednom, ona se podsvjesno kreira u našem umu tijekom životnih iskustava i oblikuje motivacijske razloge za odlazak prema boljoj budućnosti. I kod naše sugovornice odluka o preseljenju nije došla odjednom, nego tek dolaskom djece. “Opcija „odlaska i preseljenja“ se u našim glavama (supruga i mene) počela vrtiti otkako smo dobili djecu i nekako shvatili da ne želimo da odrastaju u nama dobro poznatim uvjetima. Naravno da su pridonijele i naše okolnosti rada i nezadovoljstvo na poslovnom planu, no mislim da bi se sami zbog sebe teško odlučili na tako velik korak.” Priznaje ipak da je Skandinavija bila prvi odabir zbog svih svojih prednosti, ali Austrija je bila bliže obitelji i domu.

Znanje njemačkog jezika je obavezno za licencu

“Proces selidbe je svakako najbolniji dio priče o preseljenju. U usporedbi s kolegama koji su otišli za Skandinaviju, tu je Austrija daleko iza. Bez obzira koliko im nedostaje liječnika, neće smanjiti kriterije za dolazak – nivo C1 jezika je obavezan kao i polaganje medicinskog njemačkog u Komori liječnika.” Bez tečnog znanja jezika i položenog ispita nema svrhe gledati poslove jer je to neophodno za izvrsnu zdravstvenu skrb o pacijentima u austrijskim zdravstvenim ustanovama. Iako uvjeti rada u Austriji nisu idealni, Martina smatra da su neusporedivo bolji od onih u domaćem zdravstvu, a tome pridonosi činjenica da promjena posla nije nešto od čega treba bježati. “Ovdje nitko neće trpiti nešto čime nije zadovoljan ako to ne može promijeniti, nego će promijeniti posao. To je nesto što ovdje rade ljudi s 50 godina i uopće nije problem npr. promijeniti struku.” 

Uz bolje uvjete liječnicima su dostupni odlična oprema i uređaji, a rad se nastoji olakšati koliko god je moguće. “Konkretno u mojoj struci (radiologija) sve je podređeno tome da se što manje bavim bilo čime drugim nego samo čistim radioloskim poslom, tako da na kraju dana odradim puno više posla i pacijenata, ali sam definitivno odmornija i manje opterećena. Sve što ne funkcionira se pokušava riješiti, home office nije nikakav tabu nego se maksimalno koristi u radiologiji (bolesna djeca, lakše prehlade)…” I edukacije kao i pristupi online aplikacijama i bazama podataka sa stručnom literaturom austrijskim liječnicima su uvijek dostupne, poželjne i financirane.

Kako izgleda radni dan radiologa u Austriji?

Martina radi u maloj bolnici tako da ne njezin tim ne pokriva dežurstva nego to za njih radi teleradiološka firma pa vikende, popodneva i blagdane može provesti odmarajući. Uz to, teleradiološka firma odradi i posao koji djelatnici nisu stigli odraditi do 16 sati. “Dakako tko želi može raditi od doma npr. hitne CT i to dobije plaćeno, ali zbog manjka kadra je sutra na poslu. Postoji i opcija da ne radi cijelu noć nego npr. od 16-22h od kuće ili satnicom vikendu koju želi, no to sve je opcija, a ne uvjet.”

Organizacija radnog dana je u dogovoru s kolegama, poštujući pri tome radne zakone i organizaciju ustanove. “Radni dan traje 8,5h, počinje od 7:30 pa do 16, međutim nije fiksno. Mogu početi od 7 ili od 8, pola sata je pauza za ručak gdje se na odjelu podijelimo tko ide u prvoj, a tko u drugoj turi u restoran tako da se zaista provodi vrijeme s kolegama. Neka naša predrasuda kako se ovdje ljudi ne druže nego samo rade je potpuno, ali potpuno pogrešna.” Da Austrijanci zaista nisu toliko hladni, Martina je doživjela kroz razne situacije privatno i na poslu. “Na poslu se često družimo, npr. neka ustaljena navika je da se čitav advent svaki dan u 16h prije odlaska kući popije zajedno gin-tonic. Kod nas je jutarnja kava navika, ovdje je to kava u toku radnoga dana.”

Slobodno vrijeme provodi se uživajući u životu i maksimalnom iskorištavanju slobodnog vremena, a uz to blizina skijališta donosi svoje prednosti. “Austrijanci doista uživaju u životu, jako su orijentirani ka sportu i zdravom životu, vikende koriste za punjenje baterija na maksimalno, standard je puno viši pa im novac ne predstavlja problem. Živimo u skijaškom predjelu, tako da djeca od 2 godine staju na skije, zimi se svaki vikend provodi na skijanju ili nekom zimskom sportu, ljeta na planinarenjima. Vikendom ovdje rijetko tko kuha, vikendi su za druženje pa se uglavom jede u restoranima.”

Blizina doma i zajedničke točke

Razloge za preseljenje i odabir Austrije je naša stručna sugovornica već objasnila, a osvrnula se i na druge prednosti blizine domovine. “Ono sto je svakako prednost je blizina doma, mogućnost da možemo otići na tulum u Zagreb za vikend i biti u ponedjeljak na poslu. I svakako da Austrijanci imaju puno više dodirnih točaka s nama, krenuvši od kulture i običaja do hrane i klime.” Primjetila je Martina da Austrijanci djeluju “mekše” od Njemaca zbog blizine Italije i Balkana pa se to vidi u opuštenijim strukturama i slijeđenju pravila. A podijelila je i savjet za kraj za sve one koji razmišljaju o preseljenju. “Moj savjet za sve kolege koji razmišljaju o odlasku vani je da dobro porazgovaraju unutar svoje obitelji prema čemu imaju veći afinitet, koji uvjeti života i rada su im bliži i što više njima individualno odgovara. Dakako, da ustraju u svojim ciljevima i ne odustaju od onoga sto žele.”

Više osvrta drugih kandidata pročitajte ovdje!

Otvorenost za nove prilike vidljiva je na razne načine pa je ponekad motivirana boljom ponudom, zanimljivijom pozicijom ili željom za nečim novim. Ali ono što nas dijeli od ostvarenja vizije boljeg života, koju poput naše sugovornice inženjerke Antonele Slišković nastojimo ostvariti, je preuzimanje rizika za poduzimanje tog koraka. U ovom osvrtu saznajte kako je protekao put preseljenja u Švedsku i kako izgleda radni dan višeg laboranta medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

Osvrt Antonele, inženjerke medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Švedskoj

Želja za preseljenjem u Skandinaviju kod Antonele oduvijek je postojala, ali razne životne situacije navele su ju na odgodu te odluke. Želja nije jenjavala pa je potraga za boljim prilikama započela. Odabrana zemlja bila je Danska, a čak je ishodovana i licenca no plan preseljenja propao je zbog nemogućnosti pronalaska tečaja danskog jezika u Hrvatskoj. Kako to često biva u životu, kada se jedna vrata zatvore, nove prilike se otvaraju. Ta nova prilika bila je vijest o sajmu zdravstvenih karijera u Zagrebu gdje se prvi puta susrela sa Zrinkom, vlasnicom tvrtke Incor, kojoj je ispričala svoju želju za radom u Skandinaviji te poteškoćama na koje je naišla. A upravo taj susret ju je doveo do prvog natječaja za posao u Švedskoj. “Ciljano sam otišla za Zagreb kako bih upoznala Zrinku i predstavila joj se. Sjela sam ispred nje i počela pričati iako sam znala da Zrinka i njena tvrtka „Incor“ rade pretežno s liječnicima. Ona je sve to pažljivo i smireno slušala. Zrinka je napravila za mene ono što nitko nije: donijela mi je natječaj iz Švedske.”

Napraviti takav veliki korak u svojoj karijeri morao je biti odobren od najdražih joj osoba – supruga i djece, a od njih je dobila punu podršku za novi početak. “Obitelj mi je bila najveća podrška. Planirali smo to već neko vrijeme. Djeca su bila izuzetno sretna, suprug također.” – govori Antonela pa nastavlja: “Sam proces selidbe je tekao bez problema i zadovoljna je organizacijom, ali i moralnom podrškom tijekom puta. Sve je bilo poprilično dobro organizirano. Imate plaćenu avio-kartu, a sve vaše stvari dolaze kamionom točno u trenutku kada sletite na odredište. Nema čekanja. Bolnica plaća sve troškove vaše selidbe. A Zrinka….Zrinka je tu, da u svakom trenutku smiri vašu nervozu i uputi riječ podrške.”

Razliku u švedskoj kulturi vidjela je odmah po dolasku pa kaže “Premda sam tek doselila u Švedsku, mogu primijetiti kako Šveđani imaju sve posloženo. To mi odgovara. Iako sam stranac, ne osjećam se tako. Uvjeti rada su izvrsni.”. Potvrđuje i iskustva uz edukaciju svih ranijih kandidata, a to je ne samo da se potiču nego i da je potpuno očekivano od zdravstvenog djelatnika da se dalje educira i obrazuje. “U Hrvatskoj nije bilo u redu tražiti od svog šefa da vas pošalje na dodatno usavršavanje. Ovdje je to normalno i poželjno.”

Glavne razlike u obavljanju dijagnostike

U Švedskoj se radi uz kontinuiranu dvostruku ili trostruku kontrolu što je glavna razlika u odnosu na hrvatski zdravstveni sustav. Osim edukacija, Antonela je okružena multinacionalnim timom koji se neprestano usavršava, surađuje i dijeli znanja tako da se mnogo informacija o novim metodama i tehnologijama može čuti u samom laboratoriju. “Stalno čitam, istražujem i obrazujem se o novim i poboljšanim načinima rada. Radim u multinacionalnom timu što je jako dobro. Od svakog možeš naučiti nešto novo. Posao se radi uz trostruku kontrolu, što je glavna razlika između posla u Hrvatskoj i Švedskoj. Ovdje nema: netko drugi će završiti ono što ja započnem. Sve se završava na vrijeme i mora biti provjereno. Ljudi su odgovorniji u onome što rade. Sve je bolje organizirano. Kolege su vam spremne pomoći i sve pokazati.”

Šveđani su za nju samo malo umjereniji u svojem načinu života što vidi kao prednost. Nema vikanja, nadglasavanja i prepirki nego se sve riješava mirnim tonom. “Trenutno ne vidim nedostatke, osim što su Šveđani malo rezervirani, malo hladniji. Možda i nisu hladniji, nego umjereniji. Imam više slobodnog vremena, nema osuđivanja, nema podmetanja, nema lažnih autoriteta, poštuju se etička načela. Nema povišenih tonova, vrijeđanja. Razgovaramo međusobno, uvažavamo i tuđe ideje. Puno se pažnje poklanja zaštiti na radnom mjestu. U Hrvatskoj to nije bilo tako.” A ni klima joj nije problematična niti toliko hladna koliko se brinula da će biti. “Kako živim i radim u središnjoj Švedskoj klima je malo hladnija, zima malo žešća. Ne slušajte priče kako je ovdje užasno hladno, kako ne vidite sunce, kako je uvijek mrak. To nije tako.

Stvari su puno svjetlije, a život ugodniji i bolji.”

Radni dan višeg laboranta medicinsko-laboratorijske dijagnostike

“Počinjem raditi u 07:30 do 13 sati. Nakon toga su lekcije švedskog jezika. S lekcijama švedskoj jezika nastavljam u 14 sati do 16:30. Naime da bi mogli raditi u laboratoriju u švedskoj bolnici trebate imati C1 razinu švedskog jezika. C1 razina je potrebna kako bi mogli ishodovati licencu. Trenutno radim kao laboratorijski asistent. Kada dobijem licencu radit ću svoj posao u zvanju viši laborant. Naravno i radno vrijeme će tada biti drugačije.” – rad u Švedskoj i Hrvatskoj razlikuje se u brojnim aspektima, a svaki od njih za našu sugovornicu prednost ima u švedskom zdravstvenom sustavu.

Na odjelu na kojem Antonela surađuje s drugim kolegama, zadaci se odvijaju prema uigranom ritmu koji ne ostavlja nedovršene zadatke. “Radim na odjelu Transfuzijske medicine i kliničke kemije. Tu trenutno radim na uređajima na kakvima nisam imala prilike raditi u Hrvatskoj. Ujutro kada dođem na radno mjesto, dezinficiram sve podloge, pokrenem kompjutere, pripremim reagense za kalibraciju uređaja, provedem kontrole na uređajima. Nakon toga pregledam sve dnevne, tjedne i mjesečne protokole. Kontroliram mjerenja uzoraka krvi, urina i drugih tjelesnih tekućina. Nakon toga kontroliram jesu li sve pretrage odrađene kako treba. Ne ostavljate ništa neodrađeno. Uvijek vodim bilješke i koristim se nizom alata koji mi pomažu da ostanem u toku sa svime svaki dan.”

A uz to, podrška kolega je kontinuirana i s poštovanjem pa se sve nedoumice rješavaju razgovorom, pojašnjava Antonela. “Jednom u dva tjedna imamo sastanak. Sastanak je podijeljen u dva termina. To pokazuje koliko su dobro ljudi organizirani i koliko je važno da svi koji rade u laboratoriju mogu prisustvovati sastanku, a da rad u laboratoriju ne trpi.”

Od preseljenja u Švedsku, Antonela je razgovarala s mnogima koji su ju pitali za savjet ili informaciju, a savjet je istraživati, informirati se i krenuti. “Sam početak aplikacije za posao, čekanje rezultata, obavljanje razgovora…to je ono najteže. Ukoliko zadovoljite, idete u posjet bolnici da vidite je li vama to prihvatljivo. Poslije se donosi konačna odluka, i bolnice i vas. Na tom putu mi je puno pomogla Zrinka i njena tvrtka Incor sa svim savjetima i podrškom.” Za kraj podjelila je savjet koji vrijedi za sve koji razmišljaju o preseljenju u Skandinaviju: “Vama koji se odlučite na sve ovo, samo je volja potrebna. Ništa drugo. Trebaš znati što želiš i krenuti. Nećeš požaliti…to je sigurno.”

Više osvrta drugih kandidata pročitajte ovdje!

Kako je protekao put od Zrinkine škole švedskog do specijalističkog usavršavanja u Švedskoj za Iris, obiteljsku liječnicu koja je sreću za sebe i svoju obitelj potražila u Skandinaviji.

Osvrt dr. Iris, obiteljske liječnice u Švedskoj

Naša sugovornica Iris Đipalo Juretić karijeru je započela kao liječnica na razminiranju, a nastavila ju je čvrsto graditi kroz razna iskustva liječnice u Hitnoj službi gdje je provela šest godina. Narednih 9 godina radila je kao koncesionar obiteljske medicine u vlastitoj ordinaciji kada je zaključila da je vrijeme za nove izazove – postati specijalist obiteljske medicine u Švedskoj. Uz podršku supruga i sina, započelo je istraživanje o Švedskoj i prikupljanje svih relevantnih informacija nužnih za novi početak.

Uz Zrinkinu školu švedskog do specijalizacije u Švedskoj

O Švedskoj je Iris čula mnogo pozitivnih iskustava koja su ju ponukala da potraži specijalizaciju u zemlji “boljih radnih uvjeta, mogućnosti adekvatnog napredovanja i vrednovanja znanja”. Kako bi lakše konkurirala na švedskom tržištu liječnika, odlučila je upisati Zrinkinu školu švedskog – online tečaj jezika koji je mogla polagati iz udobnosti svog doma. Polaganje tečaja švedskog jezika preduvjet je za početak rada u švedkskim bolnicama i bolje konkuriranje među kolegama. U Zrinkinoj školi švedskog svi materijali dostupni su online, a učenje novog jezika u potpunosti olakšano pa je vrijeme za učenje fleksibilno. 

Nakon završetka tečaja jezika, ishođena je licenca za rad i započela je pretraga otvorenih pozicija koje nude specijalizaciju obiteljskih liječnika. A zašto baš specijalizacija u Švedskoj, a ne Hrvatskoj? Jedna od glavnih prednosti švedskog švedskog specijalističkog sustava je ta što nema specijalističkog ispita, a to automatski znači manje stresa. “Kad odradiš sve obavezne tečajeve i kruženja u bolnici te rad u matičnom DZ, predaješ dokumentaciju rektoru koji ju provjerava i šalje u njihovu komoru. U sredini specijalističkog usavršavanju imate  zajednički sastanak sa mentorom, ravateljem DZ i rektorom o tvom napretku, tako da postoji mogućnost skraćivanja  vremena specijalizacije koja inače traje 5 godina.” – govori zadovoljno Iris. 

Tijekom specijalizacije potrebno je proći obavezne tečajeve za koje bolnica plaća putni trošak i hranu, a osim toga, moguće je prijaviti se i na druge tečajeve od vlastitog interesa. Kako to izgleda u praksi opisuje Iris: “Na obilasku po bolnici obavezno je proći internu medicinu 6 mjeseci, psihijatriju 12, pedijatriju 10 tjedana te 4 tjedna ginekologije. Jednom mjesečno imamo ST dan kada se okupe svi specijalizanti iz regije. Prijepodne imamo neko organiziran predavanje, a popodne rad u baznoj grupi gdje diskutiramo o poteškoćama s kojima se susrećemo i onda predstavnici grupa 2 puta godišnje  zajedno sa rektorima (voditeljima) usavršavanja pokušavaju riješiti probleme.” 

Kakvi su uvjeti rada u Švedskoj?

Početak rada u stranoj zemlji i u potpuno novom poslovnom okruženju za mnoge osobe je stresan pothvat. No Iris je odlučila preuzeti rizik i provjeriti sve pozitivne priče koje je čula, a razočaranja nema. “Uvjeti rada u Švedskoj i Hrvatskoj su nemjerljivi. Imaš vrijeme za administraciju, vrijeme za preglede, telefonske razgovore. Prema kompentecijama dobivaš broji dnevnih pregleda koji moraš obaviti, ali sve se da dogovoriti. Ako želiš raditi 80 posto, specijalizacija ti se produžava za godinu dana. Ovdje mnogi koriste manje radno vrijeme jer žele više vremena za sebe. Meni je cilj što prije završiti specijalizaciju tako da radim puno radno vrijeme.” – zadovoljna je Iris svojim odabirom specijalističkog usavršavanja. 

I broj pacijenata se povećava sa godinom specijalizacije, no ta brojka je i dalje mnogo manja nego ona u Hrvatskoj. “Na prvoj godini specijalizacije je 35 (pacijenata), drugoj 42, trećoj 46, četvrtoj  44 jer si većinu na kruženju po bolnici, na petoj 47. U privatnom domu zdravlja su bolje plaće, ali i više radiš. Međutim to nije nešto više za nas koje dolaze iz Hrvatske kad imaš preko 100 kontakata dnevno.” – pojašnjava nam Iris koja je mnogo zadovoljnija uvjetima rada u Švedskoj nego u Hrvatskoj.

“Neki kažu da su Šveđani hladni i nepristupačni. Ja nisam stekla taj dojam.” – iskrena je Iris oko svojih novih kolega. “Radne kolege, pogotovo niži medicinski i adminitrativni kadar, me izvrsno prihvatio, pomogao u uključenju u kolektiv. Svakodnevno druženje na poznatoj fiki, ručku ili jednom mjesečno na druženju poslije posla ne ostavlja dojam hladnih ljudi već obrnuto. Svako okupljanje koje imamo, ja dobijem poseban podsjetnik da ne smijem ne doći jer to nebi bilo to.” – smije se Iris, a o pacijentima samo najbolje: “Pacijenti, kao i svugdje, i ovdje su različiti. Ja osobno imam jako pozitivno iskustvo. Na veliko iznenađenje ostalih kolega nekoliko puta sam dobila cvijeće, čokoladu, domaće pečene kolače jer to kažu nije uobičajno za Šveđane. Ali ja to gledam ovako – koliko daješ toliko dobiješ.”

Upornost i strpljenje su pravi način

Preko Zrinkine škole švedskog pa sve do specijalizacije u Švedskoj čini se kao dug put, ali onaj koji se isplati. “Specijalizirati u Švedskoj ti daje priliku da kvalitetno se obrazuješ i da imaš kvalitetan privatan život. Možda se u početku čini teško zbog novog jezika, druge kulture življenja, ali švedska opuštenost, priroda, radno okruženje brzo dolazi do izražaja.” – govori Iris iz svoje perspektive. A za kraj ima podijeliti i jedan savjet koji može pomoći novim kolegama koji se odluče na ovu promjenu u životu. “Upornost i strpljenje. Kad jednom uđeš u sustav, možeš mijenati radno okruženje pregovarati o plaći, raditi extra i kvalitetno živjeti.”

Više osvrta i iskustava naših kandidata možete pogledati ovdje!

Zdravstvenim djelatnicima iz Europe u zadnje je vrijeme sve više privlačnija Danska, pa tako i našem Vladimiru, gastroenterologu, koji već neko vrijeme tamo živi i radi. Njegovo dosadašnje iskustvo, slobodno možemo reći zadovoljstvo, prenosimo u cijelosti.

Osvrt dr. Vladimira, gastroenterologa o Danskoj

Najveća motivacija za odlazak u stranu zemlju, točnije Dansku, bila je cijenjenost apsolutno svačijeg rada te uređenost zdravstvenog sustava. „Ovdje su svi posvećeni isključivo poslu i to je jedino bitno, zanemarujući tko kakav život vodi sa strane. Doktori su iznimno cijenjeni i naravno vrlo dobro plaćeni, što mi je uz sve navedeno, bio svakako veliki plus i motivacija za preseljenje.“ 

Vladimiru kao gastroenterologu koji je dug niz godina radio u Hrvatskoj, Danska je otvorila oči ka normalnijem i neusporedivo boljem načinu i uvjetima rada u bolnici. „Volim Hrvatsku, ali uvjeti ovdje su nemjerljivo bolji, usudio bih se reći impresivni. Broj pacijenata je znatno manji, a organizacija i primarna zdravstvena zaštita puno bolja. Administrativnih zadataka nemam, na što sam u Hrvatskoj odvajao pola radnog vremena. Rad gastroenterologa je uvelike olakšan te je pristup kolonoskopiji i gastroskopiji daleko kvalitetniji i organiziraniji, za razliku u našoj državi. Reda čekanja nema te sve ide kao po ”traci”, a uslijed nemogućnosti obavljanja pretraga u državnoj bolnici, automatski ste povezani s privatnom.“

Također, navodi izuzetno opuštenu i ugodnu radnu atmosferu, što na sastancima što na samom radnom mjestu. „Radni dan započinje jutarnjim sastankom koji traje do 9 sati, gdje se dogovora apsolutno sve,  od radnih smjena do toga tko, što i gdje radi. Sasvim je normalno za vrijeme sastanka doručkovati te ako ne stigneš na sastanak, njega poslušati, ali i na istom sudjelovati, on-line. Radno vrijeme je točno određeno, 7 sati, a ukoliko je pri ranijem završetku vlastitih obaveza ostalo vremena, neobavezno i neopterećeno si doktori međusobno mogu uskočiti i pomoći.“

Dance kao svoje sugrađane opisuje kao vrlo pristojne i pomalo suzdržane ljude, što je i opće poznato za Skandinavce. „Kao svoje kolege ih izričito cijenim. Identičan pristup doktora i sestre koji su uvijek tu za pomoći i pokazati, kada negdje zapne, nešto je što se stvarno ističe. Suradnja je odmjerena uz korektnu ”dozu” humora. Što se tiče samog života, opisao bih ga vrlo ugodnim i sigurnim. Jedna od stvari koja mi je baš zapela za oko, bila je njihova otvorenost u toj takozvanoj ”zatvorenosti”, a odnosi se na prozore u kućama. Simpatična informacija je ta da zavjese na prozorima ne postoje, a ukoliko ih netko ima, zna se da je u pitanju stranac. Također, kod njih se sve provodi on-line, što automatski isključuje redove čekanja, tako reći, ništa se ne odrađuje fizički, što kod nas možemo očekivati za otprilike 30-tak godina.“ 

„Koliko god dugo je vremenski trebalo do donošenja konačne odluke za preseljenje u Dansku s obitelji, toliko glatko je tekao sam proces preseljenja. INCOR do kojega sam došao preko ponude s LinkedIn-a te uz prijateljeve preporuke, zanimanje za selidbu se još više probudilo u meni. Uvelike sam zahvalan Zrinki i Incoru na pomoći pri cijelom procesu zapošljavanja i preseljenja, do same realizacije.“ – navodi Vladimir, uz činjenicu da mu je definitivno ovakav način olakšao sve. Uz pomoć i znanje oko nečega njemu nepoznatog, Vladimir govori da mu je ovako bilo izrazito jednostavnije, ugodnije i sigurnije te bi svakom na njegovom mjestu, preporučio upravo ovakav pristup.

Više o iskustvima naših kandidata saznajte ovdje!