Zrinka Stanić, vlasnica INCOR-a, u Liječničkim novinama za listopad 2020.
12. listopada 2020.
Zrinka Stanić i INCOR su u 193. izdanju Liječničkih novina intervjuom sudjelovali u cjelini “U Hrvatskoj se ne cijeni ni znanje ni rad ni trud liječnika”. Zrinka je kao vlasnica i ravnateljica agencije doprinijela opisom procesa traženja posla u inozemstvu, dok je INCOR indirektno naveden u kontekstu agencije i tvrtke za menadžment ljudskih resursa u zdravstvu.
Intervju i cjelinu u kojoj je Zrinka Stanić navedena možete u originalu pronaći ovdje, a u nastavku vam donosimo isječak koji su Liječničke novine izdvojile.
“Kako zapravo izgleda proces traženja posla u inozemstvu ispričala je Zrinka S., mag. prava i doktorandica doktorske škole Europski studiji, ravnateljica jedne tvrtke koja se bavi menadžmentom ljudskih resursa u zdravstvu.
„Razlika je želi li osoba otići na ugovor o radu na neodređeno ili možda na neku kraću locum poziciju koja puno znači i za učenje novih vještina, upoznavanje novih kolega, ali i za dodatnu zaradu. Isto tako se sam proces razlikuje ako se osoba odluči za preseljenje u neku skandinavsku državu ili u neku drugu državu u kojoj djelujemo. Glavna razlika je što u skandinavskom procesu osoba prvo pronađe posao, zatim uči jezik i na kraju ishodi licencu, dok je u ostalim državama prvo potrebno naučiti jezik, zatim ishoditi licencu pa tek onda pronaći posao.”
Postoje tri kategorije, nastavlja Stanić, liječnika zainteresiranih za rad u inozemstvu. Prva su liječnici koji žele ugovore na neodređeno, liječnici koji su zainteresirani za locum pozicije koje mogu trajati od dva tjedna do godinu dana, ovisno koliko ta osoba može dobiti neplaćenog dopusta, te liječnici zainteresirani za specijalističko usavršavanje koji po njegovu završetku mogu birati hoće li ostati u inozemstvu ili se vratiti u Hrvatsku. Skandinavske države najviše traže liječnike specijaliste, dok ostale države u jednakoj mjeri traže i liječnike bez specijalizacije. Svi specijalisti su traženi i u svakoj državi je različita potreba. Najtraženiji su specijalisti u posljednje dvije godine radiolozi, patolozi, psihijatri, specijalisti obiteljske medicine, internisti sa subspecijalizacijama i specijalisti hitne medicine. Najčešći razlozi razmišljanja o odlasku i samog odlaska, nastavlja Z. S., prvenstveno su loši uvjeti rada u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Za većinu je to nezadovoljstvo međuljudskim odnosima na odjelu na kojemu rade, nemogućnost napredovanja, stroga vertikalna hijerarhija, neprikladno plaća i sl. Za mlade liječnike bez specijalizacije većinom je razlog odlaska vezan uz mogućnost specijaliziranja željene specijalizacije bez potrebe ugovornog vezanja s penalizacijskim kaznama u slučaju odlaska nakon specijalizacije u neku drugu zdravstvenu ustanovu.
Mogu s pravom reći da su hrvatski liječnici iznimno cijenjeni i traženi u inozemstvu. U svakom postupku u kojem smo sudjelovali mi također dobivamo i izvješće poslodavca o radu kandidata nakon šest mjeseci i nakon godinu dana. Poslodavci su većinom jako zadovoljni znanjem, vještinama, radom i napretkom hrvatskih liječnika. Naš obrazovni sustav generira doista izvrsne liječnike, koje rado biraju inozemni poslodavci.”
Za dodatne informacije o zaposlenju u bolnicama i klinikama u inozemstvu javite nam se putem kontaktnog obrasca ili na info@incor.hr.