Jasnom vizijom do života u Švedskoj iz perspektive Antonele, inženjerke medicinsko-laboratorijske dijagnostike

Otvorenost za nove prilike vidljiva je na razne načine pa je ponekad motivirana boljom ponudom, zanimljivijom pozicijom ili željom za nečim novim. Ali ono što nas dijeli od ostvarenja vizije boljeg života, koju poput naše sugovornice inženjerke Antonele Slišković nastojimo ostvariti, je preuzimanje rizika za poduzimanje tog koraka. U ovom osvrtu saznajte kako je protekao put preseljenja u Švedsku i kako izgleda radni dan višeg laboranta medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

Osvrt Antonele, inženjerke medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Švedskoj

Želja za preseljenjem u Skandinaviju kod Antonele oduvijek je postojala, ali razne životne situacije navele su ju na odgodu te odluke. Želja nije jenjavala pa je potraga za boljim prilikama započela. Odabrana zemlja bila je Danska, a čak je ishodovana i licenca no plan preseljenja propao je zbog nemogućnosti pronalaska tečaja danskog jezika u Hrvatskoj. Kako to često biva u životu, kada se jedna vrata zatvore, nove prilike se otvaraju. Ta nova prilika bila je vijest o sajmu zdravstvenih karijera u Zagrebu gdje se prvi puta susrela sa Zrinkom, vlasnicom tvrtke Incor, kojoj je ispričala svoju želju za radom u Skandinaviji te poteškoćama na koje je naišla. A upravo taj susret ju je doveo do prvog natječaja za posao u Švedskoj. “Ciljano sam otišla za Zagreb kako bih upoznala Zrinku i predstavila joj se. Sjela sam ispred nje i počela pričati iako sam znala da Zrinka i njena tvrtka „Incor“ rade pretežno s liječnicima. Ona je sve to pažljivo i smireno slušala. Zrinka je napravila za mene ono što nitko nije: donijela mi je natječaj iz Švedske.”

Napraviti takav veliki korak u svojoj karijeri morao je biti odobren od najdražih joj osoba – supruga i djece, a od njih je dobila punu podršku za novi početak. “Obitelj mi je bila najveća podrška. Planirali smo to već neko vrijeme. Djeca su bila izuzetno sretna, suprug također.” – govori Antonela pa nastavlja: “Sam proces selidbe je tekao bez problema i zadovoljna je organizacijom, ali i moralnom podrškom tijekom puta. Sve je bilo poprilično dobro organizirano. Imate plaćenu avio-kartu, a sve vaše stvari dolaze kamionom točno u trenutku kada sletite na odredište. Nema čekanja. Bolnica plaća sve troškove vaše selidbe. A Zrinka….Zrinka je tu, da u svakom trenutku smiri vašu nervozu i uputi riječ podrške.”

Razliku u švedskoj kulturi vidjela je odmah po dolasku pa kaže “Premda sam tek doselila u Švedsku, mogu primijetiti kako Šveđani imaju sve posloženo. To mi odgovara. Iako sam stranac, ne osjećam se tako. Uvjeti rada su izvrsni.”. Potvrđuje i iskustva uz edukaciju svih ranijih kandidata, a to je ne samo da se potiču nego i da je potpuno očekivano od zdravstvenog djelatnika da se dalje educira i obrazuje. “U Hrvatskoj nije bilo u redu tražiti od svog šefa da vas pošalje na dodatno usavršavanje. Ovdje je to normalno i poželjno.”

Glavne razlike u obavljanju dijagnostike

U Švedskoj se radi uz kontinuiranu dvostruku ili trostruku kontrolu što je glavna razlika u odnosu na hrvatski zdravstveni sustav. Osim edukacija, Antonela je okružena multinacionalnim timom koji se neprestano usavršava, surađuje i dijeli znanja tako da se mnogo informacija o novim metodama i tehnologijama može čuti u samom laboratoriju. “Stalno čitam, istražujem i obrazujem se o novim i poboljšanim načinima rada. Radim u multinacionalnom timu što je jako dobro. Od svakog možeš naučiti nešto novo. Posao se radi uz trostruku kontrolu, što je glavna razlika između posla u Hrvatskoj i Švedskoj. Ovdje nema: netko drugi će završiti ono što ja započnem. Sve se završava na vrijeme i mora biti provjereno. Ljudi su odgovorniji u onome što rade. Sve je bolje organizirano. Kolege su vam spremne pomoći i sve pokazati.”

Šveđani su za nju samo malo umjereniji u svojem načinu života što vidi kao prednost. Nema vikanja, nadglasavanja i prepirki nego se sve riješava mirnim tonom. “Trenutno ne vidim nedostatke, osim što su Šveđani malo rezervirani, malo hladniji. Možda i nisu hladniji, nego umjereniji. Imam više slobodnog vremena, nema osuđivanja, nema podmetanja, nema lažnih autoriteta, poštuju se etička načela. Nema povišenih tonova, vrijeđanja. Razgovaramo međusobno, uvažavamo i tuđe ideje. Puno se pažnje poklanja zaštiti na radnom mjestu. U Hrvatskoj to nije bilo tako.” A ni klima joj nije problematična niti toliko hladna koliko se brinula da će biti. “Kako živim i radim u središnjoj Švedskoj klima je malo hladnija, zima malo žešća. Ne slušajte priče kako je ovdje užasno hladno, kako ne vidite sunce, kako je uvijek mrak. To nije tako.

Stvari su puno svjetlije, a život ugodniji i bolji.”

Radni dan višeg laboranta medicinsko-laboratorijske dijagnostike

“Počinjem raditi u 07:30 do 13 sati. Nakon toga su lekcije švedskog jezika. S lekcijama švedskoj jezika nastavljam u 14 sati do 16:30. Naime da bi mogli raditi u laboratoriju u švedskoj bolnici trebate imati C1 razinu švedskog jezika. C1 razina je potrebna kako bi mogli ishodovati licencu. Trenutno radim kao laboratorijski asistent. Kada dobijem licencu radit ću svoj posao u zvanju viši laborant. Naravno i radno vrijeme će tada biti drugačije.” – rad u Švedskoj i Hrvatskoj razlikuje se u brojnim aspektima, a svaki od njih za našu sugovornicu prednost ima u švedskom zdravstvenom sustavu.

Na odjelu na kojem Antonela surađuje s drugim kolegama, zadaci se odvijaju prema uigranom ritmu koji ne ostavlja nedovršene zadatke. “Radim na odjelu Transfuzijske medicine i kliničke kemije. Tu trenutno radim na uređajima na kakvima nisam imala prilike raditi u Hrvatskoj. Ujutro kada dođem na radno mjesto, dezinficiram sve podloge, pokrenem kompjutere, pripremim reagense za kalibraciju uređaja, provedem kontrole na uređajima. Nakon toga pregledam sve dnevne, tjedne i mjesečne protokole. Kontroliram mjerenja uzoraka krvi, urina i drugih tjelesnih tekućina. Nakon toga kontroliram jesu li sve pretrage odrađene kako treba. Ne ostavljate ništa neodrađeno. Uvijek vodim bilješke i koristim se nizom alata koji mi pomažu da ostanem u toku sa svime svaki dan.”

A uz to, podrška kolega je kontinuirana i s poštovanjem pa se sve nedoumice rješavaju razgovorom, pojašnjava Antonela. “Jednom u dva tjedna imamo sastanak. Sastanak je podijeljen u dva termina. To pokazuje koliko su dobro ljudi organizirani i koliko je važno da svi koji rade u laboratoriju mogu prisustvovati sastanku, a da rad u laboratoriju ne trpi.”

Od preseljenja u Švedsku, Antonela je razgovarala s mnogima koji su ju pitali za savjet ili informaciju, a savjet je istraživati, informirati se i krenuti. “Sam početak aplikacije za posao, čekanje rezultata, obavljanje razgovora…to je ono najteže. Ukoliko zadovoljite, idete u posjet bolnici da vidite je li vama to prihvatljivo. Poslije se donosi konačna odluka, i bolnice i vas. Na tom putu mi je puno pomogla Zrinka i njena tvrtka Incor sa svim savjetima i podrškom.” Za kraj podjelila je savjet koji vrijedi za sve koji razmišljaju o preseljenju u Skandinaviju: “Vama koji se odlučite na sve ovo, samo je volja potrebna. Ništa drugo. Trebaš znati što želiš i krenuti. Nećeš požaliti…to je sigurno.”

Više osvrta drugih kandidata pročitajte ovdje!