Liječnici u Hrvatskoj: što ih muči i zašto ih podržavamo?

16. veljače 2024.

28. siječnja je Hrvatski liječnički sindikat (HSL) najavio da kreće s “intenzivnim pripremama za sindikalne akcije”, a među njima i potencijalni štrajk. Povod za to je, kako se navodi u priopćenju, grubo kršenje dogovora postignutog između Vlade i liječnika u travnju 2023. godine.

U svojstvu konzultanata koji su u svakodnevnom kontaktu s liječnicima, iz prve ruke znamo da je situacija u Hrvatskoj zaista nepovoljna u usporedbi s brojnim drugim državama EU. Stoga se slažemo sa zaključccima liječnika te smatramo da je trenutna klima iznimno opasna za pitanje o(p)stanka kvalitetnog kadra.

Ukratko ćemo analizirati što se nije ispoštovalo te usporediti kako stvar stoji u drugim državama. 

Maska u ruci liječnika
Photo by Ashkan Forouzani on Unsplash

Liječnici i Vlada RH – incijalni dogovor

Kratko ćemo podsjetiti na četiri glavna zahtjeva koje su liječnici postavili, a Vlada prihvatila u travnju prošle godine:

  • usklađivanje platnih koeficijenata,
  • donošenje zakona o radno-pravnom statusu liječnika,
  • donošenje vremensko-kadrovskih normativa i
  • ukidanje „robovlasničkih“ ugovora za specijalizante.

Još je u studenom 2023., međutim, postalo jasno da od dogovora nema – ništa. Tada je izašao Plan i program mjera zdravstvene zaštite od 2023. do 2026. koji, prema mišljenju HUBOL-a i KoHOM-a, nije riješio niti jedno od kritičnih pitanja. Primjereni koeficijenti također nisu donešeni, kao ni Zakon o radno-pravnom statusu liječnika.

Penalizacijski ugovori

Osoba potpisuje ugovore
Photo by Dimitri Karastelev on Unsplash

Liječnici u RH su na području cijele Europske Unije jedini koji potpisuju penalizacijske ugovore o specijalističkom usavršavanju.

Takvi ugovori prislijavaju ih da u istoj bolnici nakon odrađenog specijalističkog usavršavanja odrade onoliki broj godina koliko im je trajala specijalizacija. Pritom nema tolerancije prema eventualno izmijenjenim okolnostima, kao što su loši međuljudski odnosi, potreba za preseljenjem obitelji, premala plaća i mogućnost dobivanja veće drugdje i slično.

Podsjetimo da je još 2020. godine dato pravno mišljenje stručnjaka prema kojem su takve kazne protivne europskom pravu, a konkretno:

  • odredbi o slobodi kretanja radnika (članak 45. UFEU-a),
  • odredbi o pravu poslovnog nastana (članak 49. UFEU-a) i
  • odredbi o slobodi pružanja usluga (članak 56. UFEU-a).

Ustavni sud i Vrhovni sud su također donijeli presude prema kojima su ranije odredbe o vraćanju bruto plaća u slučaju ranijeg napuštanja radnog mjesta proglašene nevažećima.

Unatoč tome, veliki broj bolnica i dalje nije ponudio svojim liječnicima povoljnije Anekse na potpis (iako su po zakonu to bili dužni napraviti).

Plaće

A što je s plaćama?

Pa, prvo treba reći da se prosječna satnica liječnika u Hrvatskoj kreće oko svega 10€. Recimo, u ožujku su prosvjednici tvrdili da specijalizanti i mladi liječnici rade za 55kn (~7.30€), a specijalisti za 70kn (~9.29€) po satu.

Čak i ako uzmemo u obzir da su se plaće otad nešto povisile, jasno je da uopće ne možemo govoriti o konkurentnosti s drugim zemljama EU:

  • Prema nekim izvorima, prosječna satnica liječnika u Irskoj iznosi 47€. Prema drugima, satnica se kreće od 22€ do 31€ ovisno o senioritetu. U svakom slučaju se radi o satnici koja je najmanje 2.36x veća od one u Hrvatskoj.
  • Prosječna satnica liječnika u Njemačkoj iznosi skoro duplo više; 75.61€.
  • Prosječna satnica liječnika u Danskoj još je viša – iznosi oko 88.41€.

Kod nas, pak, liječnici zarađuju tek nešto malo više od studenata – minimalna studentska satnica u 2024. godini iznosi 5.25€.

Tijekom sezone, najčešće se ne mogu ni mjeriti sa čistačicama i čistačima, kojima se satnica u pravilu kreće između 17 i 20€.

Radno opterećenje

Sat na zidu
Photo by Ocean Ng on Unsplash

Liječnici u hrvatskim bolnicama trenutno rade i do 300 sati mjesečno.

O tome svjedoči i činjenica da je primarijus Stanko Belina, za kojeg su mediji pisali da je u siječnju primio najveću isplaćenu plaću u javnom sektoru (9112,05€), otvoreno rekao da je u prosincu odradio 300 sati. Inače mu redovna satnica iznosi 168 sati, pa je samo u prosincu imao 132 prekovremena sata.

Podsjećamo da je Zakonom maksimalno dopušteno 300 prekovremenih sati godišnje.

Usto, liječnici u Hrvatskoj rade kao na traci s ogromnim brojem pacijenata. To je jedan od razloga zašto su inicijalno i tražili donošenje novih vremensko-kadrovskih normativa.

Za usporedbu, u Švedskoj je broj pacijenata po liječniku zakonski ograničen na 10 u smjeni. Prosjek, pak, iznosi 6-7 pacijenata po smjeni, a kod nas ograničenja uopće nema. Ako liječniku dođe 70 pacijenata, očekuje se da svih tih 70 pregleda i obradi, što dodatno doprinosi stresu i burnoutu.

Trenutno su propisani novi, “neobvezujeći” vremensko-kadrovski normativi u spomenutom Planu, no oni su samo pogoršali situaciju. Propisani su tako vremenski rasponi u kojima bi liječnici trebali obaviti preglede, no radi se o nerealnim procjenama. Cijepljenje bi se tako trebalo obaviti u svega 5 do 12 minuta, a krv izvaditi u 1 do 3 minute.

Jasno je da ovo uopće ne riješava problem liječnika već ih, dapače, dodatno opterećuje i smanjuje kvalitetu pružene usluge.

Odnosi

Naposljetku, treba reći da na nepovoljnu klimu za lječnike dodatno utječe jako naglašena piramidalna hijerarhija. Zbog nje su međuljudski odnosi u hrvatskim bolnicama većinom loši.

U Skandinaviji je, recimo, puno naglašenija linearna hijerarhija u kojoj je svatko nadležan za svoj dio posla te nema strogih odnosa nadređenosti-podređenosti. Takva hijerarhija doprinosi zadovoljstvu na radnom mjestu.

Usto, u Skandinaviji je jako dobro uspostavljen sustav menadžmenta ljudskih resursa u zdravstvu.

Ovisno o veličini, u svakoj regiji postoji odjel s 50-100 stručnih osoba koje brinu o zdravstvenim djelatnicima. Provode ankete, jednomjesečne razgovore o napretku, plaći, edukacijama, eventualnim problemima s kojima se djelatnici susreću privatno ili na poslu. Imaju i ulogu medijatora na odjelima, brinu o kvaliteti rada i opremljenosti radnog mjesta, zadovoljstvu kolektiva i slično.

Zaključne misli

Pitanje je – hoće li se Hrvatska uskoro, ako ikad, približiti standardima “uređenijih” država? Nažalost, čini se da trenutno ne postoji iskrena motivacija za to.

Problemi su javno izloženi; održani su višesatni pregovori. No, gotovo godinu dana kasnije – pomaka nema.

Zapravo, čini se da je jedino što se dogodilo bio nastavak iseljavanja liječnika. Hrvatsku je u međuvremenu napustilo još barem 148 stručnjaka.

Next articles